Na Kontinentalnoj sinodskoj skupštini u Pragu izbijaju na površinu neslaganja među delegatima. Beate Gilles, glavna tajnica Njemačke biskupske konferencije, uočava razlike između Istoka i Zapada, različite stavove prema „ženskom pitanju“ te poseban pogled na njemački Sinodalni put.
Delegati iz 39 zemalja do nedjelje će raspravljati o reformama u Katoličkoj crkvi. Nakon dva dana europske pozornice Svjetske sinode, glavna tajnica Njemačke biskupske konferencije Beate Gilles izvlači prvu pozitivnu međubilansu. U intervjuu za KNA govori o iznenađujućim dometima i novim perspektivama. S njom je razgovarao Ludwig Ring-Eifel.
Gospođo Gilles, ako usporedite njemačke sinodske skupštine i ovu europsku etapu ovdje u Pragu, koje su glavne razlike?
Osjećaj je isti, a opet vrlo različit. Uvijek je poseban doživljaj kada tako brzo osjetite da ste zajedno na putu. U oba slučaja se nalazite zajedno s mnogo ljudi, a onda morate i raditi zajedno. Smatram da je mnogo vremena šutnje ovdje posebno dobro i korisno, jer je slušanje govora na mnogo jezika i prijevoda vrlo iscrpljujuće. Zatim se mogu napraviti prilagodbe u slobodno vrijeme te se zapitati gdje smo sada. Ono što je također drugačije je oprez na to koje se teme obrađuju i kako se obrađuju.
Ova pitanja također uključuju posljedice seksualnog zlostavljanja za Crkvu. Bilo je vrlo različitih doprinosa: Irci su iznijeli zahtijev za povlačenjem radikalnih posljedica, mnogi istočni Europljani nastupali su prilično obrambeno. Kako to možete spojiti?
S tim razlikama, stvarno se ponekad pitate, jesmo li mi ovdje na istom zasjedanju i na istoj točki? Zapravo, imamo globalni osnovni dokument koji je isti za sve. A onda još uvijek postoje tako različite percepcije, to je nevjerojatno! Danas su male skupine raspravljale o temi napetosti, a u mojoj maloj skupini istočni Europljani brzo su primijetili: Postoji napetost između Istoka i Zapada. Sudionik iz Istočne Europe rekao je: Da, Zapad se već razvijeniji! Imam osjećaj da se radi i o tome koji će tekstovi sada dati ton. Budući da su različita gledišta ovdje jednostavno suprotstavljena, to još nije opipljivo, no u izjavama se može osjetiti borba.
Može li zajedničko iskustvo u Pragu sadržavati ranije često pozivanu opasnost od podjele njemačkim posebnim putem?
Ova zabrinutost ne osjeti se još konkretno. U svakom slučaju, ne raspravlja se na način da bi se moglo doređivati.
Metoda Sinode uključuje slušanje i spremnost dopustiti da vas promijeni ono što čujete. Je li vam se ovako nešto dogodilo ovdje u Pragu?
Moja se slika širi uočavanjem razlika. Na primjer, kada je riječ o pitanju sudjelovanja žena, primjećujem da mi to osjećamo vrlo drugačije nego neke žene u istočnoj Europi. A te velike razlike jedva da su se odrazile na osnovni dokument. Uvijek govorimo: moramo izaći van, doprijeti do onih koji su daleko od Crkve. No onda ovdje shvaćam da su unutar Crkve u Europi putovi jedni do drugih ponekad dalji od onih između mene i onih koji su izvan Crkve. Ovo mi zakuplja pogled, ali nije sasvim ugodno iskustvo.
Što biste željeli vidjeti u završnom dokumentu ove europske etape u Pragu?
Željela bih da odražava način na koji se nosimo s razlikama koje smo ovdje iskusili. Ta raznolikost može biti nešto kreativno. I da se tu pojavljuju napetosti između nauka Crkve i konkretnih situacija na licu mjesta, koje su ovdje uvijek iznova bile tema.
Mogu li njemački delegati ovdje u Pragu pomoći u uklanjanju predrasuda prema njemačkom Sinodskom putu i graditi mostove?
Naravno da smo pod promatranjem, primjećujemo to. Ali potom se pokazalo da Nijemci uopće ne igraju neku posebnu ulogu. Jedna smo od 39 europskih biskupskih konferencija i tu smo u tom svojstvu. Točka. No postoji taj fenomen za koji ljudi kažu: dobro da i ovo postoji! Ili da dobijemo ohrabrenje – ili barem iz cijelog niza zemalja. Ali također i od strane pojedinaca u drugim izaslanstvima, jer čak i unutar zemalja ponekad postoji znatan raspon pozicija. I jako malo ljudi doista zna što je Sinodalni put (kna; fratellanza.net).