U podcastu Himmelklar, Anselm Grün proturječi optužbama koje mu se ponekad stavljaju na teret da prakticira neku vrstu „Kuschel-Teheologie” [„plišane teologije”, „teologije duhovno razmaženih”], izvijestili su katholisch.de i Vatican News.
Benediktinac Anselm Grün jedan je od najvećih kršćanskih propovjednika našeg doba: njegove duhovne knjige prodaju se u milijunskim nakladama, a kao predavač i govornik njegov je raspored popunjen najmanje godinu dana unaprijed. Čini se da benediktinac nije pogođen krizom institucije, naizgled bez napora prepoznaje duh vremena te pomaže mnogima u dubokoj potrebi za duhovnošću.
U razgovoru s Verenom Tröster priznaje da je i Isus znao reći „teške riječi, ali one su uvijek rečene da nam otvore oči“. Smatra da i sam ozbiljno shvaća Isusove oštre riječi. „Ali uvijek tako da se u njima može živjeti. Na primjer, ova riječ: ‘Blagoslivljajte one koji vas proklinju’ (Lk 6,28). Neki kažu da je to nerealno. Ali radim vrlo specifičnu vježbu: jednostavno izaberem nekoga tko me povrijedio i blagoslovim ga. Jedna žena mi je jednom rekla da to ne može učiniti jer ju je netko tako duboko povrijedio. Rekao sam: Samo probaj. A onda je doživjela dobro iskustvo. Blagoslivljanje je bilo poput štita koji ju je štitio od povrjeđivanja drugih, a ona je istupila iz uloge žrtve“, kaže p. Grün.
Ono što mu je važno jest da su i oštre Isusove riječi – riječi života. „Već Augustin kaže: ‘Božja riječ protivnica je tvoje volje sve dok ne postane tvorac tvog spasenja. Sve dok si sam sebi neprijatelj, Božja riječ je također tvoj neprijatelj. Budi sam sebi prijatelj, tada će i Božja riječ biti u skladu s tobom.’ Tako kaže Augustin, kojeg pak optužuju da je vrlo strog“, kazao je p. Grün, odgovarajući na konstataciju da mu se ponekad stavlja na teret da prakticira neku vrstu „Kuschel-Teheologie” [„plišane teologije”, „teologije duhovno razmaženih”]. „No ako sam ja u skladu sa samim sobom, i Riječ Božja je u skladu sa mnom. Dakle, to me želi dovesti do moje prave prirode i ne nametati ništa”, kaže.
Na pitanje je li to nešto što Crkva može naučiti od njega, Anselm Grün je odgovorio: „Pretpostavljam. Crkva je ponekad vrlo osjetljiva na kritike. A ni pravdati se nema smisla. Lako je primijetiti da ponekad i ljudi nešto projiciraju na nas. Projiciraju nešto i na mene. Fanovi su me digli na pijedestal. Za druge sam suprotnost tome. Uvijek morate gledati: tko sam ja i kakva je projekcija drugih“.
Govoreći o temama koje izabire za svoje knjige, kazao je da su neke njegove, ali da „neke teme proizlaze iz dijaloga s urednicima“, jer mu je „važno osjetiti što ljudima danas treba“. „Pisanje me drži na životu. Nisam pod pritiskom nastupa, moje se misli razvijaju dok pišem. U početku ne znam točno kako će knjiga ispasti. Nemam ništa na umu. Samo počnem i onda se razvija“, kazao je.
Daje mu nadu da je, unatoč svim krizama, u povijesti Crkve bilo „uvijek novih napuštanja“. „A ja vjerujem da Bog ne napušta Crkvu i ne napušta svijet. To nije samo nada za Crkvu, nego i za svijet – da je svijet u Božjim rukama i da on i kroz krize i ratove ima priliku uvijek iznova donositi novi pomak“, zaključio je benediktinac Grün (katholisch.de; vatican news; fratellanza.net).