Rođendan Pape emeritusa (16. travnja) ove je godine popraćen raspravom oko njegovih “bilješki” o zlostavljanjima. Pažljivo čitanje triju dokumenta pokazuje jedinstvo posljednjih dvojice rimskih biskupa u borbi protiv ove pošasti.
Andrea Tornielli
Papa emeritus napunio je 92 godine, a ovog puta njegov rođendan prati živa rasprava oko jednog od njegovih spisa, točnije nekih od njegovih “bilješki” – kako ih je sam nazvao – o temi zlostavljanja djece. U tom tekstu Benedikt XVI. se pita koji su pravi odgovori na zlo zlostavljanja i piše: “Protuotrov zlu koje ugrožava nas i cijeli svijet u posljednje vrijeme ne može se pronaći nigdje osim u tome da se prepustimo” Božjoj ljubavi. Ne može biti nade u nekakvu Crkvu koju bismo sami napravili, izgrađenu ljudskim rukama, koja bi se pouzdavala u vlastite sposobnosti. “Ako razmišljamo o tome što činiti, jasno je da nam ne treba neka druga Crkva koju bismo sami izmislili”. Danas se “Crkva u velikoj mjeri doživljava samo kao neka vrsta političkog aparata” i “kriza uzrokovana mnogim slučajevima zlostavljanja od strane svećenika vodi nas da smatramo Crkvu čak i kao nešto jadno što moramo definitivno uzeti u svoje ruke i oblikovati na nov način. Ali Crkva koju bismo napravili mi ne može predstavljati nikakvu nadu”.
Slaveći rođendan Josepha Ratzingera, može biti korisno istaknuti pristup koji su imali, kako Benedikt XVI. tako i njegov nasljednik papa Franjo, prema skandalima i zlostavljanjima djece. Bio je to ne baš medijski i pompozni odgovor koji se ne može svesti na slogan.
To je odgovor koji se ne pouzdaje u strukture (iako je i to potrebno) u novim propisima o izvanrednim situacijama (također potrebnim) ili u sve detaljnije i točnije protokole kako bi se osigurala sigurnost djece (ma koliko neophodni bili): sve korisne alate koji su već definirani ili se pripremaju. Najprije Benedikt, a zatim i Franjo, daju dubok i jednostavno kršćanski odgovor. Da bi se to razumjelo, dovoljno je ponovno pročitati tri dokumenta: tri pisma Božjem narodu, u Irskoj, u Čileu i u cijelom svijetu, koja su dvojica papa pisali u trenucima velike napetosti zbog skandala.
Pišući vjernicima Irske, Papa Ratzinger je u ožujku 2010. objasnio da su “mjere za ispravno rješavanje pojedinačnih slučajeva zločina neophodne, no ipak same nisu dovoljne: postoji potreba za novom vizijom koja će nadahnuti sadašnju generaciju i one buduće da cijene dar naše zajedničke vjere”.
Benedikt XVI. pozvao je “sve da svoje pokore petkom, tijekom cijele godine, od sada pa sve do Uskrsa 2011.” posvete u tu svrhu. “Molim vas da ponudite vaš post, vašu molitvu, vaše čitanje Svetog pisma i vaša djela milosrđa za milost ozdravljenja i obnove Crkve u Irskoj. Ohrabrujem vas da ponovno otkrijete sakrament pomirenja i da više iskoristite snagu preobrazbe njegove milosti”.
“Posebna pozornost također – dodao je tad Papa – treba biti rezervirana za Euharistijsko klanjanje”. Molitva, klanjanje, post i pokora. Crkva ne optužuje vanjske neprijatelje, svjesna da najjači napad dolazi od unutarnjih neprijatelja i od grijeha u Crkvi. I predloženi lijek je ponovno otkrivanje biti vjere i “pokorničke” Crkve, koja prepoznaje potrebu oprosta i pomoć Svevišnjeg. Srce poruke, prožete poniznošću, boli, sramom, pokajanjem, ali istovremeno otvorene za nadu, jest kršćanski evanđeoski pogled.
Osam godina kasnije, 1. lipnja 2018., objavljuje se još jedno pismo Pape kršćanima u zemlji koja je pogođena skandalom pedofilije. To je ono koje je Franjo poslao Čileancima. “Apeliram na vas, tražeći od vas molitve – piše on – nije riječ o tek službenom zahtjevu niti gesti dobre volje”, nego naprotiv, “htio sam smjestiti tu temu na mjesto na kojem treba biti: stanje Božjeg naroda … Obnova Crkvene hijerarhije ne stvara sama po sebi transformaciju na koju nas Duh Sveti potiče. Pozvani smo zajedno promicati preobrazbu Crkve koja uključuje sve nas”.
Papa Bergoglio inzistira na tome da se Crkva ne gradi sama, ne pouzdavajući se tek sama u sebe: “Ranjena Crkva ne postavlja sebe u središte, ne vjeruje da je savršena, ne pokušava prikriti ili zatajiti svoje zlo, nego se postavlja pred onim koji jedini može izliječiti rane i koji ima ime: Isus Krist”.
Tako dolazimo do 20. kolovoza 2018., do Franjina pisma Božjem narodu na temu zlostavljanja. Prvo je to pismo jednog Pape o ovom pitanju upućeno vjernicima cijelog svijeta. I ovaj novi apel upućen Božjem narodu završava na isti način: “Pomoći će molitva i pokora. Pozivam sve svete ljude vjerne Bogu na pokorničke molitve i post prema Gospodinovoj zapovijedi, koja budi našu savjest, našu solidarnost i našu predanost kulturi zaštite i stavu ‘nikad više’ bilo koje vrste i oblika zlostavljanja”.
Osim toga, pokora i molitva “pomoći će nam senzibilizirati naše oči i naša srca pred patnjama drugih i prevladati požudu za dominacijom i posjedovanjem koja često postaje korijenom tih zala”.
Još jednom, Franjo predlaže pokornički put, vrlo udaljen od bilo kakvog trijumfalizma (što je ponovio i u propovijedi ove Cvjetnice) i od slike snažne i protagonističke Crkve koja pokušava sakriti svoje slabosti i svoj grijeh. Isti prijedlog kao i onaj njegovog prethodnika (vatican news; fratellanza.net).