Obraćajući se mladim hodočasnicima koje će susresti u Lisabonu, papa Franjo ih poziva da ne traže ništa drugo, nego osobni susret s Kristom. Kao i prethodne generacije, i oni mogu doživjeti iskustvo Božje ljubavi i vrijeme koje im je dano preobražavati u djelo milosti.
Benoist de Sinety
Redovito, neki opet dolaze u napast da govore umjesto mladih, u njihovo ime. Na političkom, “društvenom”, a isto tako, nažalost, i na vjerskom planu. Neki bi željeli da se Svjetski dan mladih pretvori u ljetno sveučilište s papom kao estradnim zabavljačem i ekspertima koji defiliraju i formiraju ih za promjene koje dolaze. Drugi pak sanjaju o tome da ih saberu u jednu generaciju s identitetom, da postanu mlada garda civilizacije u rasulu. Obraćaju im se dušobrižnici koji vjeruju da su glasnogovornici generacije kojoj više ne pripadaju, okušavajući se u jedinstvenoj ekspertizi ljudskosti; drugi „znaju“, po božanskom nadahnuću, što „njima“ treba… Ukratko, luda kuća!
Osobni susret s Kristom
Čini se da papa Franjo, kao dostojan sin sv. Ignacija, ne sluša ni strahove jednih, ni maštarije drugih. Govori im od srca, pozivajući ih da ne traže ništa drugo, nego osobni susret s Kristom: Ustani!, potiče ih odlazeći iz Rima u Portugal gdje će im se pridružiti. Treba izaći na svjetlo, dopustiti Gospodinu da nas vodi kako bismo uzmogli prijeći pragove svih naših zatvorenih vrata. U grubim vremenima papa podsjeća na Mariju koja je žurno krenula u susret svojoj rođakinji i na navješteno Obećanje. Ova žurba je energija: zajedništvo Božje snage i poletne snage mladosti.
Propitujući ih o onome što pokreće njihove želje, papa ne čini ništa drugo nego svakoga od njih stavlja pred ovo pitanje koje Isus neprestano postavlja svojim sugovornicima: Što hoćeš da ti učinim? I pred ovu riječ koja svakom životu otvara budućnost: Idi!
Postoje mnogobrojna lica svetosti u liku muškaraca i žena koji su, vjerni Evanđelju i osnaženi u susretu s Mesijom, nastojali odgovoriti djelima na potrebe svoje braće: odgojitelji, prijatelji siromaha, zaštitnici robova i stranaca, skrbnici bolesnih i nemoćnih, zaštitnici napuštenih žena i onih koji su progonjeni… Ovi primjeri nisu nam dani zato da zamaramo svoju maštu nastojeći oponašati putove koji pripadaju prošlosti, već kao ohrabrenje, da vjerujemo da kao što su oni jučer, drugi danas mogu preobražavati vrijeme koje živimo u djelo milosti.
Mladi ljudi nisu tu da bi ih se indoktriniralo, natovarilo prohtjevima njihovih roditelja, nisu tu da bi donosili svježu krv u sukobe koji su odnijeli već previše žrtava. Svakoj generaciji dano je vlastito vrijeme kako bi djelovala u skladu s onim što će joj Duh nadahnuti, počevši s oslobađanjem od klišeja koje im ponekad nudimo da ih preuzmu.
Idite naprijed
Dobra žurba uvijek nas vuče prema gore i prema drugome, kaže Franjo, usmjeravajući na taj način mlade hodočasnike i njihovu generaciju na zbiljski odnos sa starijima. Obratiti se njima, ne zato da bi sudjelovali u njihovim razmiricama, nego da bi čuli na koji način su oni, u određenom trenutku svog života, doživjeli to iskustvo Božje ljubavi. Upitajte svoje roditelje, bake i djedove kao i najstarije članove vaše zajednice, što za njih znači otvorenost prema Bogu i prema drugima. Dobro će vam doći da čujete iskustvo starijih generacija.
Umjesto brbljanja, podijelimo svoja iskustva; umjesto optuživanja, svjedočimo; umjesto kritiziranja, neka svatko od nas potraži u dubini svojeg srca ono što bismo mogli podijeliti s ovim mladim ljudima koji nam daruju svoju prijateljsku prisutnost, kako bi saznali što je Gospodin učinio za nas i oduševili se onim što je On spreman učiniti za njih! Njegova beskrajna ljubav zajamčena je svakome od nas, zaključuje papa. U ovom prekrasnom periodu vašeg života idite naprijed, ne ostavljajte za kasnije ono što Duh može izvesti u vama! Da, neka nitko ne ostavlja za kasnije to svjedočanstvo koje Duh pobuđuje u njemu (fr.aleteia.org; fratellanza.org).
S francuskoga prevela: Vesna Zovkić, Isusova mala sestra.