Foto: Biskup Michael Wüstenberg © Sea-Eye
Ribari ljudi u doslovnom smislu: Umirovljeni biskup Michael Wüstenberg pratio je spasilački brod Sea-Eye 4 na njegovom prvom putovanju. U intervjuu za katholisch.de govori o mladima koji “nemaju nikakve veze s Crkvom”, no i dalje žive kršćanske vrednote.
Roland Müller
Onaj tko svoju vjeru provodi u praksi – tako opisuju biskupa Michaela Wüstenberga. Biskup emeritus južnoafričke biskupije Aliwal [kao i Fritz Lobinger, op. prev.] sudjelovao je u prebacivanju novog spasilačkog broda Sea-Eye 4 regensburške organizacije Sea-Eye iz Njemačke u Španjolsku. U intervjuu je govorio o svojim iskustvima na brodu i o ljudima koji su predani spašavanju migranata brodolomaca u Mediteranu.
Postoji izreka da smo “na sudu i na otvorenom moru sami u Božjim rukama”. Biskup Wüstenberg ističe da je “osim posla na brodu, imao i puno vremena samo gledati prema moru”. Ponekad je ono bilo mirno, ponekad valovito i olujno. Wüstenberg kaže da je zapravo “želio ići na spasilačku misiju na brod Alan Kurdi na Uskrs prošle godine”, što nažalost zbog pandemije nije uspjelo. To smatra vrlo tužnim, jer ljudi još uvijek bježe prema Europi. U to vrijeme bio je vrlo zabrinut zbog šutnje u izvještavanju o ovoj temi.
Dugo godina Wüstenberg se zanima za probleme izbjeglica. Kad se vratio u Europu prije tri godine, tema se opet vratila u medije. Upoznao je Sea-Eye jer ima kontakte u biskupiji Regensburg, gdje je sjedište organizacije. Javila se ideja da bi jednoga dana mogao krenuti sa spasilačkim brodom. On ističe da su “mnogi uglavnom mladi ljudi” koji su pripremali brod zapravo “imali malo veze s Crkvom”. No ostavili su mu dobar dojam jer su “radili s tako velikom snagom i voljom da dovrše brod”.
Ističe da su ga prihvatili takvog kakav je. “Mnogima je u početku bilo pomalo čudno da je tamo bio neki klerik, k tomu i biskup. Većina zasigurno nije ni znala što je biskup, drugi su uglavnom poznavali o čemu je riječ zbog negativnih naslova koji su često povezani s biskupima s obzirom na trenutnu krizu u Crkvi. Neki su me upitali mogu li me koristiti kao i sve druge? Naravno da sam pristao (smijeh). Sve u svemu, bilo je to jako lijepo zajedništvo” – kaže.
Kao emeritus afričke biskupije on nije “tipični” biskup i ima prednost u tome što se može baviti slobodnim stilom i ne mora se posvetiti isključivo toj službi. “Za mene je velik dio onoga što pomagači čine kako bi spasili ljudske živote također nešto iznimno važno za Crkvu. Teolog Karl Rahner skovao je izraz ‘anonimni kršćanin’. Moj je dojam bio da su pomagači s broda Sea-Eye u određenoj mjeri ‘anonimna Crkva’, čak i ako oni sami to nikada ne bi izrazili na taj način. Svojom predanošću izbjeglicama, ti ljudi žive ono što kažu načela katoličkog socijalnog nauka”, govori Wüstenberg. “Pomoćnici iz Sea-Eye žive solidarno i utjelovljuju svijest da su svjetska dobra namijenjena svima. Naš način života često živimo na štetu drugih, to je jedan od razloga siromaštva u svijetu”, ističe.
Wüstenberg naglašava da se s mladima osjećao ugodno te misli da su se osjećali i oni tako s njim. “Nisam mogao voditi dubinske razgovore sa svima, ali jedva da sam čuo bilo kakvu kritiku prema sebi. Za neke Crkve uopće nisu problem, drugi ih jako cijene kao partnere, što se već može vidjeti s ekumenskog gledišta u njihovom sudjelovanju u United4Rescue. Bilo je i ljudi s alternativnim načinom života koji žive vrlo jednostavan i jedinstven način života, koji žive u građevinskim prikolicama, što sam također susreo kod Isusovih malih sestara u Berlinu – doduše, ponešto drugačije”, kaže.
“Postoje i neugodni ljudi u svim političkim ili društvenim smjerovima. Primijetio sam to kad su španjolski desničarski ekstremisti bliski fašizmu retweetirali neke od mojih tweetova i snishodljivo ih prokomentirali. Ali to naravno morate očekivati. Ljudima koje sam susreo na brodu ja mogu samo skinuti kapu. To se odnosi i na njihovo kritično stajalište: Mlada katolkinja koja ima dugogodišnje iskustvo rada s migrantima rekla mi je da je upoznala brojne osobe koje bježe iz južnih zemalja zbog svoje seksualne orijentacije, zbog progona. Pritom je primjetila da Crkva pomaže u tome. Crkva ovdje mora shvatiti da ona može i uvećati predrasude, a time i uzroke migracije” – zaključuje Wüstenberg. “Na Twitteru su postojale i negativne povratne informacije, na primjer da bi sve migrante trebalo ubaciti Bergogliju u Vatikanu. Nervira me i kad se ljudi opisuju kao dobri katolici, a zatim žele znati hoće li se njihove donacije upotrijebiti za spašavanje izbjeglica, na primjer”, kaže.
“Ono što me dojmilo kod članova posade broda bila je i njihova jezična osjetljivost: migrante nazivaju gostima. To pokazuje veliko poštovanje – vrlo različito od desničarskih kritičara. Općenito, kod pomagača sam osjećao veliku opreznost. Shvaćaju da ljudi bježe iz mnogo različitih razloga, a ne zato što postoji spasilačka organizacija koja ih izvlači iz mora. Inače, značenje biblijske riječi ‘ribar ljudi’ za mene poprima potpuno novo značenje”, naglašava biskup. “Opreznost pokazuju i činjenicom da žene tijekom spašavanja pokušavaju u panici smiriti ženski spasioci, jer su posebno u Libiji žene migrantice imale mnoga iskustva nasilja od strane muškaraca. Dugo sam se pitao kako to može biti da žene rađaju djecu na spasilačkim brodovima, dok nisam shvatio da su to i rezultati silovanja tijekom bijega. To je jedan od razloga zašto sada postoji mala klinika na Sea-Eye 4. Pred sudbinom ovog života, zapravo se može barem voditi računa o šutnji i stajati uz one koji su pogođeni!”, zaključuje biskup (katholisch.de; fratellanza.net).