Biskup Bonny ostavio je veliki dojam na Sinodalnom putu u Njemačkoj izjavom o slavlju blagoslovu. U intervjuu objašnjava zašto flamanski biskupi blagoslivljaju homoseksualce te zašto Vatikan s tim nema problema. Također se osvrće na sukob između Rima i Njemačke.
Johan Bonny je biskup Antwerpena. Na Sinodalnom putu u Frankfurtu svojom je izjavom ostavio veliki dojam. Nakon Duhova dobiva počasni doktorat Sveučilišta u Bonnu za svoje “izvanredne zasluge” za obnovu katoličkog učenja o braku, obitelji i drugim oblicima odnosa i života. U intervjuu za katholisch.de Bonny objašnjava zašto flamanski biskupi blagoslivljaju homoseksualce te zašto Vatikan s tim nema problema. On također gleda izvana na sukob između Rima i Njemačke.
U ožujku je vaš gostujući doprinos na posljednjoj Općoj skupštini Sinodalnog puta izazvao pomutnju jer ste njemačkoj Crkvi objasnili zašto su flamanski biskupi mogli objaviti brošuru o slavljima blagoslova za homoseksualne parove, a da nisu čuli prigovore iz Vatikana. I sami podupirete ovakva blagoslovna slavlja od 2015. godine. Na papiru, kao biskup, time se suprotstavljate volji Vatikana, koju ste zapravo dužni poslušati. Kažete da se tema mora drugačije tumačiti, ali ne izaziva li vam to sukob savjesti?
Ne, jer se radi o papi. Nije svaki čovjek u Rimu papa. Osobno sam dva puta razgovarao s Papom o tim pitanjima. Iz svojih razgovora znam kako izgleda moj odnos s papom Franjom – govorimo “cum petro et sub petro” – (“s Petrom i pod Petrom”, ur.). Ali nije cijeli Vatikan “cum petro et sub petro”.
I u Vatikanu postoje različiti stavovi i razvoj događaja. Teološki fakulteti u Rimu također pripadaju Vatikanu i Katoličkoj crkvi u Rimu. Rim nije samo dokument ili kardinal. Ne, Rim je također jedinstvo u različitosti.
Što se tiče poslušnosti Papi: Nitko od nas ne želi biti neposlušan Papi. To bi bilo zadnje što želim. Zato sam imao dva razgovora s Papom. Bili su to osobni razgovori. Neću javno govoriti što je i kako rekao, ali znam da ja i mi ne idemo protiv Pape. To je vrlo važno za mene i za ostale biskupe u Flandriji.
Na ovaj ste način također uspjeli osigurati da iz Rima ne stignu nikakvi prigovori na vaše planove za blagoslov homoseksualnih parova. Ako pogledate planove Njemačke, čini se da ste u trajnom sukobu s Vatikanom. Gdje je razlika? Što ste vi učinili, a mi nismo mogli?
Mi smo mala biskupska konferencija. Samo nas je osam dijecezanskih biskupa. To je manje. I po tim smo pitanjima među sobom potpuno suglasni. Govorimo jednim glasom. U ovom predmetu nema podjela niti podskupina. Papa je to pitao i u Rimu jesmo li svi suglasni. I rekli smo da. Naravno, uvijek imamo nešto različita mišljenja, ali se uglavnom slažemo. Zato smo htjeli napisati samo jedan tekst, a ne osam različitih.
Cijela ta dinamika i napetosti između Rima i Njemačke oko Sinodalnog puta, toga ovdje nema. Kontekst nije problematičan niti stresan, što mislim da nam je malo lakše. Mi smo mala konferencija, slažemo se oko velikih pitanja. Moglo bi se reći i: mi nismo velika prijetnja Rimu.
U Rimu se ne čita njemački, a još manje flamanski. To je mali jezik. Njemačkih studenata teologije, profesora i biskupa ima na svim kontinentima, uključujući i Rim. Njemački glas je važniji od flamanskog. Mislim da se u Rimu bolje vidi što se događa u Njemačkoj. U Rimu ima i raznih njemačkih biskupa i kardinala. Mi ni to nemamo. Nemamo nikoga u Vatikanu. Također nemamo veliku belgijsku prisutnost u Vatikanu s biskupima i kardinalima. Mislim da to također olakšava.
Ali ono što mi je jako važno i u čemu bih želio pomoći: Ova napetost između Njemačke i Rima nije od pomoći. I u Rimu bi negdje trebali bolje slušati i ne biti toliko kritični. To nikome ne pomaže. U ovoj raspravi ima više predrasuda nego osuda. Ima više predrasuda, osobnih povreda, osobnih priča njemačkih biskupa i kardinala u Rimu. Ovo je mješavina njihovih osobnih iskustava i osobnih povreda s teološkim pitanjima i teološkom raznolikošću.
Možda je sukob i u različitosti mentaliteta? Nijemci uvijek žele da sve bude 100% točno i crno na bijelo. Poznajete obje strane jer ste i sami radili u Kuriji 11 godina.
Svakako, i to sam rekao njemačkim biskupima u svom pozdravnom govoru na jesenskom glavnom zasjedanju 2022. u Fuldi. Rim je latinski u svim područjima. Njemačka je protogermanska, kao što smo mi u Flandriji germanski. To je velika razlika. U Rimu, na primjer, kažu: Možeš, ali ne treba govoriti. S druge strane, kod nas se ono što radite i ono što govorite treba što više podudarati.
Na jugu nije tako. Na jugu treba dobro ošišati – “bella figura”. Ovdje to nije slučaj, kod nas “bella figura” ne pomaže. Prije svega, sve treba biti točno i ispravno. Pravo nam je važnije od lijepog. Ne bi trebalo izgledati lijepo, ali bi trebalo biti ispravno. Sjajan profesor može kod nas držati kolegij u trapericama. U Italiji ne. Prije svega, trebao bi dobro izgledati, a zatim i govoriti.
To su različiti mentaliteti. A ova njemačka temeljitost s mnogo fusnota, to nije latinski. Važne su obje strane. I jedna i druga strana imaju ponešto, ali treba bolje pronaći jedna drugu. U ranijim stoljećima uvijek su postojale napetosti koje u biti nisu bile teološke nego kulturne.
Cijela reformacija šesnaestog stoljeća bila je u osnovi kulturni, a ne teološki problem. Kasnije je to postao teološki problem, ali počeo je kulturološki. Ono što je Luther pitao na početku bilo je potpuno germansko. Ali htjeli su pronaći latinsko rješenje za njegov germanski problem, ali to nije uspjelo. Baš kao što sada ne možemo naći germansko rješenje za latinska pitanja. Ali to dvoje bi se trebali naći negdje u Crkvi – za dobrobit Crkve.
Vratimo se na sinodalnu skupštinu i poticaj koji ste tamo dali. Ima onih koji su rekli da je upravo taj impuls doveo do toga da je glasovanje o blagoslovima za homoseksualne parove našlo većinu, jer su mnogi ljudi na plenarnoj sjednici vidjeli da je vama u Flandriji uspjelo i zato ste možda i vi mogli pouzeti ovaj korak. Mislite li da je dobro što je Njemačka poslušala vaše riječi? S jedne strane šaljete vrlo jak signal, s druge strane ulazite još dublje u postojeći sukob s Rimom.
Ne znam je li moja riječ promijenila glasovanje. Ne vidim srca. Puno ljudi je poslije reklo “hvala”. Ali nešto se mora učiniti. A znaju to i u Rimu, da ovako ne može ostati. Ako želimo biti misionarska Crkva koja na novi način ovdje na Zapadu donosi Isusovu radosnu vijest u prvi plan, onda bismo trebali pronaći i rješenje za pitanje homoseksualnosti.
U Africi nije tako – još nije – a nije tako ni u Aziji. To će se sigurno dogoditi, ali ovdje treba pronaći rješenje za to pitanje koje se temelji na ljudskoj znanosti i Bibliji, te na moralnoj teologiji i pastoralnim promišljanjima.
Zna to i Papa. On mora biti pastir ili otac svih. Razumijemo. Ne mora uvijek na svako pitanje reći da ili ne. Papinstvo nije tu da kaže da ili ne na svako pitanje kao u srednjem vijeku, nego da bude dobar pastir, dobar otac za cijelu zajednicu, da drži zajednicu na okupu. To je služba jedinstva u Ccrkvi, jedinstva u različitosti. Trebao bi održati obitelj na okupu.
U obitelji, za roditelje i bake i djedove, njihova djeca i unuci žele ih držati zajedno. Međutim, ne možete na sva pitanja odgovoriti s da ili ne. Ali možete postaviti svoju kuću, svoj stol i svoju kuhinju tako da su svi dobrodošli i da mogu razgovarati jedni s drugima u vašem domu. To je služba jedinstva.
Papa bez različitosti u Crkvi nema svrhu i poslanje. Što je onda ako nema raznolikosti? Njegova veličina je u tome što može stvoriti zajednicu i biti mjesto gdje se sve različitosti mogu susresti i živjeti zajedno. Biskupi su zaduženi za stvaranje raznolikosti. Ne samo da moramo stvarati jedinstvo, moramo također stvarati raznolikost i tu raznolikost donijeti u Rim u kuću očevu, Papinu.
Mi smo također u globalnom sinodskom procesu. Prvi veliki sastanak održat će se u listopadu u Rimu. S kakvim očekivanjima gledate na to?
Radujem se tome s nadom. Nadam se da se sve što je ovdje rečeno može reći i tamo. Imam i nekoliko pitanja kako bi na temelju te razlike pronašli načine za daljnji razvoj. A posebno kako ponovno poduprijeti jurisdikciju biskupa. Na kraju sve što je od biskupa i njihovih zajednica otišlo gore trebalo bi opet pasti. Tada biskupi moraju pronaći najbolja rješenja sa svojim zajednicama. Trebalo bi završiti gdje je počelo (katholisch.de; fratellanza.net).