Blagoslovljena voda nema nikakav magijski učinak. Na ulazu u crkvu ona podsjeća kršćanina da je Isusov učenik / Isusova učenica, član Crkve, u zajednici vjernika. Osim toga, pri izlazu je znak misije-poslanja za naviještanje Evanđelja.
Blagoslovljena voda ima identičan kemijski sastav kao “obična” voda u koju je dodana sol. To znači da se njome može prenijeti i zaraza, pogotovo ako je iz iste posude koristi mnoštvo ljudi. Tako je na ulazu u bogoštovna mjesta, crkve i kapele, trenutno suspendirana praksa umakanja ruke u posudicu s vodom. No, nije u pitanju samo Covid-19. I prije ove pandemije pojedini stručnjaci su upozoravali na opasnost. Tako je 2013. godine skupina znanstvenika Instituta za higijenu i primijenjenu imunologiju Medicinskog fakulteta Bečkog sveučilišta tijekom godinu dana analizirala uzorke različite blagoslovljene vode iz škropionica i krstionica u crkvama i kapelicama. Tek 14% uzoraka nije bilo izrazito zagađeno, a mnogi uzorci pokazali su opasnost izazivanja upalne dijareje.
Znanstveni tim je bio konstruktivan, pa je u istraživanju preporučio redovito mijenjanje vode u krstionicama, spomenuvši kako je jedan svećenik izmislio uređaj na senzor (njem. Weihwasserspender) iz kojeg kaplje blagoslovljena voda, čime se izbjegava umakanje mnoštva ruku u vodu. Uređaj je jednostavan i praktičan, no isti ne bi smio biti kič – što, nažalost, danas nije rijetka pojava u crkvama – nego bi trebao imati svoje različite umjetničke izričaje (fratellanza.net).