Nakon 34 godine biskupovanja, u mirovinu odlazi kardinal Josip Bozanić. Papa Franjo prihvatio je danas 15. travnja njegovo odreknuće od službe i prije navršenih 75 godina života.
Josip Bozanić rođen je u Rijeci 20. ožujka 1949. godine. Nakon završene osnovne škole odlazi u sjemenište u Pazin. Nije imao dara za pjevanje i sport pa je zbog toga vrijeme najčešće provodio uz knjigu te je mnogo pisao. Ljeto je provodio kupajući se i šetajući, a najmanje je mjesec dana odlazio raditi u Njemačku. Radio je u knjižnicama, sređivao knjige, učio jezik i zarađivao džeparac. Potom upisuje Teološki fakultet u Rijeci, no posljednju godinu završava u Zagrebu. Diplomski rad bio mu je o djelu biskupa Antuna Mahnića.
Nakon studija Bozanić služi vojni rok u Peći na Kosovu. Zaređen je za svećenika Krčke biskupije, 29. lipnja 1975. godine u Krku. Godine 1975. u Vrbniku je slavio mladu misu. Nakon nekoliko pastoralnih službi, Bozanić u jesen 1979. odlazi u Rim gdje, u zavodu sv. Jeronima, ostaje gotovo sedam godina. U Rimu pohađa studij dogmatike na Gregorijani i studij crkvenog prava na Lateranskom sveučilištu.
Nakon povratka na Krk 1986. godine župni je vikar, no brzo je imenovan za kancelara, a već iduće godine postaje i generalni te sudski vikar Krčke biskupije. Uz to u Rijeci predaje jedan predmet o sakramentima. Tri godine nakon povratka na Krk, imenovan je biskupom, zaređen je 10. lipnja 1989. Glavni zareditelj bio je kardinal Franjo Kuharić, a suzareditelji nadbiskup riječko-senjski i metropolit Josip Pavlešić te biskup krčki Karmelo Zazinović. Sa svojih 40 godina bio je jedan od najmlađih biskupa u Europi. Kao predstavnik Crkve imenovan je u povjerenstvo koje treba sastaviti međudržavne ugovore između Svete Stolice i Hrvatske. Ubrzo nakon početka razgovora s državnim predstavnicima Bozanić dolazi na čelo tog povjerenstva.
Godine 1994. kardinal Kuharić stječe uvjete za mirovinu i svoj mandat stavlja na raspolaganje rimskom biskupu, a on ga u nadbiskupskoj službi ostavlja još tri godine. Rimska kurija sve to vrijeme traži njegovog nasljednika. Bozanić je brzo postao jedan od spominjanih kandidata, ali je u Zagrebu ipak mnoge iznenadilo da je 5. srpnja 1997. izabran upravo on kao njihov novi nadbiskup. Neki promatrači tvrde da su na zagrebačkom Kaptolu tadašnje hrvatske vlasti ipak željele Želimira Puljića. Mladi nadbiskup Bozanić bio je navodno i opomena Kaptolu da se previše zbližio s Pantovčakom. Sam je Bozanić rijetko pričao o politici.
Sudjelovao je opet u sastavljanju ugovora između Hrvatske i Vatikana, a kao nadbiskupu ostalo mu je sređivanje pravne regulative oko spornog četvrtog ugovora, kojim se regulira ekonomski položaj Crkve i dva osjetljiva problema: status crkvene imovine i crkveni porez, o čemu se i danas nerijetko raspravlja. U listopadu 2003. godine papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom. Godine 2011. Zagreb je na Bozanićev poziv posjetio i papa Benedikt XVI. Bozanić je 2016. imenovan i članom Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, gdje je tadašnji šef bio kardinal Robert Sarah.
Bozanić u sve ove godine nije bio karizmatičan kao njegov prethodnik kardinal Franjo Kuharić. U Bozanićevo vrijeme tjednik Glas koncila je, za razliku od početne nakane i smjera osnivača, otišao u drugom smjeru: kulturološkog ratovanja i nedijaloga sa svima koji nisu desno ili konzervativni, s oznakama nacionalizma kojeg urednici nazivaju domoljublje. Dok opća Crkva s papom Franjom od 2013. živi otvaranje, zagrebačka je Crkva nastavila svojim putem, što je dakako utjecalo na cjelokupnu Crkvu u Hrvatskoj koja se pogrešno, umjesto Kristovom, naziva “Stepinčevom”.
Tiskovni ured Svete Stolice objavio je 15. travnja 2023. da je papa Franjo prihvatio odreknuće od službe zagrebačkog nadbiskupa metropolita kardinala Josipa Bozanića. Sam je, kako je nedavno rekao, zbog bolesti zatražio koadjutora. Kao što je poznato, nasljeđuje ga dosadašnji zagrebački nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša, koji se stilski čini sličan Bozaniću, uz neke osobne novosti. Slovi kao stručnjak za rješavanje nagomilanih problema raznih vrsta, no i on kao i Bozanić ima velikih poteškoća u komunikaciji s javnošću. Ukoliko bi novi nadbiskup nastavio imati zatvoren stil komunikacije kao i prethodni, to bi moglo utjecati na percepciju javnosti o nadbiskupiji, cijeloj Crkvi i njenim aktivnostima. U tom slučaju, nadbiskupija bi mogla razmotriti neke od sljedećih pristupa kako bi poboljšala komunikaciju:
- Poticanje otvorene i iskrene komunikacije – novi nadbiskup može biti potaknut da razvije otvoreniji stil komunikacije. To bi se moglo postići putem obuke ili mentorstva od strane iskusnog komunikatora, ili kroz razgovor i dijalog s publikom, vjernicima i onima koji se tako ne izjašnjavaju.
- Promicanje dijaloga i inkluzije – aktivno raditi na stvaranju kulture dijaloga i inkluzije u crkvenim zajednicama kako bi se osiguralo da svi osjećaju dobrodošlicu i pripadnost. To bi se moglo postići putem organiziranja događaja koji okupljaju različite skupine ljudi, promicanjem aktivnosti koje potiču sudjelovanje svih u zajednici, itd.
- Održavanje transparentnosti – u svojim aktivnostima i odlukama, redovito izvještavati javnost o svojim aktivnostima i događajima.
- Razvijanje dijaloga s javnošću – to bi moglo uključivati organiziranje javnih skupova i foruma, ali i slušanje i razmatranje prijedloga i komentara publike, u sinodalnom duhu.
- Korištenje medija i poštivanje novinara – aktivno surađivati s medijima. Cijeniti rad novinara, bez obzira rade li za crkvene ili građanske medije. Novinari imaju važnu ulogu u informiranju javnosti o događajima, uključujući i aktivnosti Crkve, a također pomažu u izgradnji transparentnosti i odgovornosti u radu institucija. Stoga bi novi nadbiskup trebao biti otvoren za suradnju s novinarima, pružati im informacije i odgovarati na njihova pitanja, kako bi se osiguralo da javnost dobije točne i objektivne informacije. Valja razvijati odnose s novinarima na temelju uzajamnog poštovanja i dijaloga kako bi se osigurala suradnja koja je korisna za sve (fratellanza.net).