Krešimir Cerovac
Božić: poziv na preobrazbu i ljubav
Božić, nije tek blagdanska sezona; on predstavlja dubok poziv na djelovanje. Iako blagdanski duh često naglašava darivanje i radosno slavlje, prava suština Božića leži u življenju poruke i učenja Isusa Krista. Božić je trenutak preobrazbe. Rođenje Isusa Krista nije samo povijesni događaj, već i sjeme nove nade i ljubavi koje se može posijati u svakom ljudskom srcu. Božić poziva na preobrazbu tako da Božja ljubav oblikuje vjerničke živote kako bi vjernici postali graditelji boljeg svijeta. Kristovo rođenje, skroman događaj u štalici, nosi univerzalnu poruku radikalne ljubavi, suosjećanja i pravde. Izaziva ljude da se oslobode okova konzumerizma i zaokupljenosti sobom te da, umjesto toga, prigrle potrebe drugih. Božić nije samo povijesna prekretnica; on je trajni poziv na osobnu i društvenu transformaciju. Isusov dolazak označio je početak nove ere, donoseći sjeme promjene koje je pozvano rasti u ljudskim srcima i društvu. Socijalni nauk Crkve pruža smjernice za konkretizaciju tih vrijednosti u svakodnevnom životu, potičući vjernike i ljude dobre volje da Božićnu poruku provedu u djelo – s ljubavlju, solidarnošću i odgovornošću prema drugima.
Socijalni nauk Crkve: Putokaz za djelovanje
Socijalni nauk Crkve, temeljen na načelima ljudskog dostojanstva, socijalne pravde i preferencijalne skrbi za siromašne, pruža snažan okvir za prevođenje božićne poruke u konkretno djelovanje. Vjernici, ali i svi ljudi dobre volje, pozvani su biti nositelji mira, aktivno se angažirati u borbi protiv siromaštva, nepravde i korupcije, te brinuti za marginalizirane i ranjive. Uz to, poziv je jasna obveza za zalaganje za pravednije društvene sustave kroz sudjelovanje u rješavanju ključnih društvenih izazova. Ova odgovornost nadilazi sezonski okvir blagdana – to je trajna posvećenost koja izrasta iz autentične vjere u Krista i Njegovu poruku ljubavi i milosrđa. Takvo djelovanje nije samo izraz solidarnosti, već i konkretno svjedočanstvo evanđeoskih vrijednosti u suvremenom društvu.
Živeći načela Socijalnog nauka Crkve, koja su nažalost često zanemarena, vjernik može istinski utjeloviti duh Božića ne samo tijekom blagdanskog razdoblja, već i kroz cijelu godinu. Takav život odražava pravo značenje Kristova rođenja, donoseći poruku ljubavi, milosrđa i nade u svaki aspekt svakodnevice. Srž Božića leži u neizmjernoj Božjoj ljubavi prema čovječanstvu, izraženoj u činu slanja Njegovog Jedinorođenca da preuzme ljudsku narav. tijelo kako bi otkupio ljude od njihovih grijeha. Isusovo utjelovljenje i Njegova spremnost da trpi za čovjeka, ne tražeći ništa zauzvrat, pružaju uzvišen primjer nesebičnosti i požrtvovne ljubavi. To je dar koji nadilazi svaku ljudsku računicu – čista ljubav, darovana besplatno i bez uvjeta.
Povratak pravom smislu Božića
Nažalost, današnji svijet sve više gubi iz vidapravo značenje Božića pod teretom pretjeranog konzumerizma i materijalizma. Advent, koji bi trebao biti vrijeme duhovne pripreme, sve se više svodi na groznicu „šopinga“. Umjesto da bude trenutak obnove srca i priprave za susret s Kristom, Advent često postaje niz materijalnih priprema i obveza, lišen duhovne dubine. Ovaj trend narušava istinski duh Božića, pretvarajući jedan od najvećih kršćanskih blagdana u praznik potrošnje, a ne u slavlje Božje ljubavi i dolaska Spasitelja. Površno zadovoljstvo darivanja i kupovine zamagljuje središnju poruku Božića: radikalnu ljubav, milosrđe i zajedništvo koje Bog nudi ljudskom rodu. Načela Socijalnog nauka Crkve pružaju putokaz za vraćanje pravom duhu Božića. Pozivaju vjernike da se usredotoče na solidarnost, pravdu i zajedništvo, stavljajući dostojanstvo svake osobe u središte svojih nastojanja. Kroz ta načela, Crkva ne samo da podsjeća na Božju ljubav prema čovjeku već i poziva na konkretno djelovanje koje odražava tu ljubav u svakodnevnom životu. Slavlje Božića stoga ne bi smjelo biti tek vrijeme za darove i raskošne obroke, već prilika za prepoznavanje potrebe drugih, gradnju pravednijeg društva i svjedočenje Božjeg spasenja koje je došlo na svijet u osobi Isusa Krista.
Kristovo rođenje i ljudsko dostojanstvo
Kristovo rođenje u skromnoj štalici duboko uzvisuje dostojanstvo svake ljudske osobe, podsjećajući da je svaki život svet, neovisno o društvenom statusu, bogatstvu ili moći. Upravo na ovom temeljnom shvaćanju počiva Socijalni nauk Crkve, čije prvo načelo – ljudsko dostojanstvo – nalazi svoj savršeni izraz u Utjelovljenju: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama (Ivan 1,14)“. Biblija jasno ističe posebnu povezanost čovjeka s Bogom, naglašavajući tri ključne odrednice ljudske prirode: čovjek je stvoren od Boga kao Njegovo remek-djelo, stvoren je na Božju sliku te pozvan na dijalog i odnos s Bogom, postajući Njegov sugovornik i partner. Kao »kruna stvaranja«, čovjek uživa jedinstvenu važnost i nezamjenjivo mjesto u Božjem naumu. Ta neprocjenjiva vrijednost ljudskog bića dodatno je potvrđena Kristovim dolaskom među ljude. Katekizam Katoličke Crkve (1703.) ističe: „Ljudska je osoba na zemlji jedino stvorenje koje je Bog htio radi njega samoga“. Čovjek nije samo dio Božjeg stvorenja, već je pozvan spoznajom i ljubavlju sudjelovati u Božjem životu. Ovo uzvišeno zvanje podsjeća da svaka osoba, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazi, nosi neotuđivo dostojanstvo koje zahtijeva poštovanje, skrb i zaštitu.
Crkva ističe ljudsko dostojanstvo i univerzalnu jednakost među svim ljudima, bez obzira na vjeru, rasu, podrijetlo i spol. Svi ljudi su Božja djeca i međusobno braća i sestre, što bi uvijek trebalo biti na umu u promišljanjima o odnosima među pojedincima ili narodima. Bez obzira na društveni položaj svaka osoba zbog svoje ljudske prirode zaslužuje poštovanje. Ljudsko dostojanstvo univerzalno je i neotuđivo obilježje koje je Bog, kao Stvoritelj, utisnuo svakom stvorenju. Katolički katekizam (1934.) jasno naglašava: „Svi ljudi imaju jednako dostojanstvo jer su stvoreni na sliku Božju. Kristovo otkupljenje vrijedi za sve, a svi su pozvani sudjelovati u jedinstvenom Božjem blaženstvu.“
Papa Ivan Pavao II. je bio snažni zagovornik i branitelj dostojanstva ljudske osobe te isticao da „svaki čovjek kakva god (!) bila njegova osobna uvjerenja nosi u sebi sliku Božju, te stoga zaslužuje poštovanje”
Božić i poziv na solidarnost i brigu za druge
Božić poziva na promišljanje o solidarnosti i brizi za druge, posebno za siromašne i potrebite. Socijalni nauk Crkve podsjeća kršćane na njihovu odgovornost prema bližnjima, potičući ih da dijele svoje resurse s onima koji su u potrebi, slično kao što su Marija i Josip, suočeni s odbijanjem i neprihvaćanjem, tražili sklonište u Betlehemu. Solidarnost, zajedno s općim dobrom i supsidijarnošću, čini jedan od temelja Socijalnog nauka Crkve, kako ističe „Kompendij socijalnog nauka Crkve“. Sveti Pavao VI., sveti Ivan Pavao II., papa Benedikt XVI., a sada i papa Franjo, snažno naglašavaju važnost solidarnosti kao ključnog čimbenika u očuvanju općeg dobra i svjetskog mira. „Kompendij“ posebno upozorava da, kada se solidarnost i opće dobro prestanu smatrati moralnim obvezama, društva su osuđena na neslogu i razdor. Božić, stoga, potiče ne samo na činjenje dobrih djela već i na usvajanje solidarnosti kao trajnog načela u osobnom i zajedničkom životu.
Kristovo rođenje u skromnosti i siromaštvu snažno naglašava Božju preferencijalnu ljubav prema siromašnima i marginaliziranima. Socijalni nauk Crkve poziva vjernike da prioritet daju potrebama siromašnih i ranjivih u svim aspektima života – od donošenja političkih odluka do svakodnevnih djelovanja. Božić, u svojoj suštini, nadahnjuje djela velikodušnosti, dobrotvornosti i pravde u potpunom skladu s ovim načelima. Papa Benedikt XVI. podsjetio je na tu obvezu tijekom Opće skupštine episkopata Latinske Amerike i Kariba u svibnju 2007. u Aparceidi, istaknuvši: „Opredjeljenje za siromašne uključeno je u zadaću evangeliziranja“. Još je dublje naglasio ulogu Crkve, rekavši: „Crkva je odvjetnica pravednosti i siromaha“.
Papa Franjo je 16. siječnja 2015. kazao: „Velika biblijska tradicija nalaže svim ljudima dužnost čuti glas siromaha. Nudi nam da slomimo spone nepravde i ugnjetavanja, koje rađaju do nepriličnih i zaista skandaloznih socijalnih nejednakosti. Reforma društvenih struktura, koje podržavaju siromaštvo i isključenje siromašnih, ponajprije zahtijeva obraćenje uma i srca“.
Zajedništvo koje prožima priču o rođenju Isusa
Pastiri, mudraci, anđeli i Sveta obitelj – snažno ističu važnost zajedništva i rada za opće dobro. Socijalni nauk Crkve uči da individualna djela trebaju biti usmjerena prema dobrobiti cijele zajednice, osobito u vremenu darivanja, solidarnosti i međusobne povezanosti. »Opće dobro« zauzima središnje mjesto u katoličkom društvenom nauku. Papa Franjo ga u svojoj enciklici „Laudato si’” opisuje kao „središnje i ujedinjujuće načelo društvene etike”. »Opće dobro« nije samo apstraktan ideal, već konkretna stvarnost koja odražava ljudsku narav kao društvenih bića. Ono predstavlja dobro svih u nekoj zajednici – zajednički cilj koji obuhvaća temeljne vrijednosti poput pravde, mira i poštivanja ljudskog dostojanstva. Prihvaćajući zajedničku odgovornost za opće dobro, vjernici su pozvani aktivno sudjelovati u izgradnji pravednijeg i solidarnijeg društva. posebno tijekom Božića, kada poruka o zajedništvu i dobroti dolazi do izražaja u svojoj punini. Posebno tijekom Božića, kada poruka zajedništva, ljubavi i dobrote dolazi do izražaja u svojoj punini, opće dobro postaje smjerokaz za istinsko življenje Kristove poruke.
Opće dobro i cjeloviti ljudski razvoj su neraskidivo povezani. Cjelovit ljudski razvoj, kako ga je papa Pavao VI. predstavio u enciklici „Populorum progressio“, obuhvaća sve dimenzije ljudskog života: tjelesnu, duhovnu, socijalnu i kulturnu. To znači da se razvoj ne svodi samo na ekonomski rast, već uključuje i promicanje ljudskih prava, socijalne pravde, mira i solidarnosti. Kada se ostvaruje cjeloviti ljudski razvoj, automatski se promicuje i opće dobro.
Poziv na djalovanje
Božić je za kršćane, ali i za sve ljude dobre volje, poziv na djelovanje: živjeti vjeru u svakodnevici, promicati društvene vrijednosti i doprinositi izgradnji pravednijeg svijeta. Duh Božića nije ograničen na jedno doba godine; to je trajni poziv na ljubav, velikodušnost i odgovornost prema bližnjima. U svijetu obilježenom podjelama, nepravdom i nejednakostima, božićna poruka donosi nadu i podsjeća na univerzalni poziv na mir, zajedništvo i brigu za stvoreni svijet. Ona potiče vjernike da, nadahnuti primjerom Isusa Krista, svakodnevno rade na izgradnji društva u kojem će dostojanstvo svake osobe biti prepoznato i poštovano. Iako je Hrvatska većinom katolička zemlja, postoji vidljiv jaz između deklarirane vjerske pripadnosti i konkretnog življenja vjere u svakodnevnom životu. Socijalni nauk Crkve pruža smjernice kako premostiti taj jaz, pozivajući svakoga na aktivno sudjelovanje u izgradnji općeg dobra. Postavlja se ključno pitanje: Kako ja mogu doprinijeti ostvarenju općeg dobra? To može biti kroz političko djelovanje, volontiranjem u lokalnoj zajednici, zalaganjem za pravednije zakone ili jednostavno kroz svakodnevne geste podrške i suosjećanja prema ljudima oko sebe.
Božić je trenutak da svoju vjeru učinimo vidljivom u svijetu, pokazujući je djelima koja odražavaju Kristovu ljubav i posvećenost svakom čovjeku (fratellanza.net).