Foto: Eugenio Pacelli, KNA
Loredana Fabijanić
Na današnji dan 1939. kardinal Eugenio Pacelli izabran je za papu, pa je zbog toga upravo današnji datum izabran za otvorenje Arhiva Svete Stolice za razdoblje njegova pontifikata. Posljednjih dana mnogo se govorilo o tom otvaranju arhiva poradi kojeg je 20. veljače 2020. održana i konferencija za medije. No malo se manje govori o Studijskom danu održanom dan kasnije, 21. veljače, na Augustinianumu, koji je bio posvećen predstavljanju arhivske građe u spomenutim arhivima. Tom prigodom djelatnici Vatikanskog Apostolskog Arhiva su, u suradnji s djelatnicima drugih arhiva Svete Stolice, zainteresiranim istraživačima predstavili proces pripreme dokumenata za konzultaciju, izvore i fondove koji će biti na raspolaganju istraživačima te određene tematske cjeline prema kojima je pojedina arhivska građa izvorno bila uređena.
Arhivsku građu predstavili su arhivisti i povjesničari kroz sljedeće naslove: Crkvena vlast, Aspekti papinske diplomacije, Rat i poraće, Briga za bližnjega, te Sakralna umjetnost i rekonstrukcija crkvi. Već se ovim izabranim naslovima i predstavljenom građom jasno uočava slika pontifikata koji je bio označen ratnim tragedijama te teškim poratnim stanjem u kojem se obnova i briga za bližnjega ističe nad drugim temama Pacellijevog pontifikata.
U drugom dijelu arhivsku građu predstavili su sljedeći arhivi: Arhiv Odsjeka za opće poslove Državnog tajništva, Povijesni arhiv odsjeka za odnose s državama, Arhiv Kongregacije za nauk vjere i Povijesni arhiv Kongregacije za evagelizaciju naroda (de Propaganda Fide); Povijesni arhiv Kongregacije za Istočne Crkve, Arhiv Apostolske penitenzierie i Povjesni opći arhiv Fabrike Svetog Petra. Ovakvo predstavljanje prvi je slučaj u povijesti otvaranja arhiva, jer prilikom otvaranja arhiva Pija X. i Benedikta XV. 1985., kao i arhiva Pija XI. 2006. godine, nije bilo javnog istupa kao što je ovaj.
U dugom razdoblju pontifikata Pija XII. (1939.-1958.) iznose se brojne teme važne za crkvenu povijest, no u hrvatskim medijima se, nažalost, ističu samo one informacije vezane za teme o ustaštvu, fašizmu i kardinalu Stepincu, ponegdje i o vječnoj sumnji kako je papa Pio XII. premalo učinio za Židove. No, neozbiljno je u tom vremenskom razdoblju od gotovo 20 godina isticati samo one arhivske materijale koji govore o prvih pet, šest godina njegova pontifikata. Za ozbiljno povijesno istraživanje jednog pontifikata izuzetno je bitno uvijek uzeti u obzir puno šire vremensko razdoblje kako bi se vidjelo što je utjecalo i uzrokovalo događaje, ponašanja i mentalitet razdoblja koji je u fokusu istraživanja. Neki arhivisti su u svom izlaganju istaknuli kako je pak moguće naći veliki broj pojedinačnih zahvala Židova kojima je upravo papa Pio XII. pružio pomoć te kako postoji mnogo materijala koji govore o Papinoj brizi za siromašne i o njegovu zalaganju za mir. Mnogi su se složili kako je pogrešno govoriti o Piju XII. kao o papi šutnje, navodeći upravo riječi Evanđelja koje je slijedio Pio XII. – „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide“ (Usp. Mt 6,1-4.) – pitanje koje se može postaviti jesu li „crkveni“ povjesničari kao i oni koji to žele biti, uzeli u obzir kako je teško ući u pisani trag iskrenom življenju kršćanstva i da uvijek postoje oni koji se, poput devet gubavaca, nisu vratili zahvaliti unatoč zadobivenom ozdravljenju (Usp. Lk 17,11-19.).
Iz Arhiva Državnog tajništva, tj. Sekcije za odnose s državama istaknuli su kako je papa bio svakodnevno obavještavan o svim događajima u svijetu. Osim što je on sam svakog jutra u zoru čitao sve tiskovine koje su do njega dolazile, iznesena je i informacija da postoji zbirka podataka koju su vodile redovnice zadužene da danonoćno prate radio-stanice i vode bilješke o svim događajima u svijetu. Rečeno je da su to bile radio stanice sa područja Italije, Londona, Beča, Švicarske i dr. Djelatnici tog arhiva istaknuli su kako je sva građa vezana za Pija XII. digitalizirana i spremna za konzultaciju u razdoblju od 1939.-1949., dok je kasnija još u procesu digitalizacije, ali će biti moguće dobiti fotokopirane primjerke kao i one digitalizirane. Građa će se moći proučavati isključivo preko računala. To je ujedno i jedini arhiv Svete Stolice koji nudi ovakav model korištenja za razdoblje Pacellijevog pontifikata. Za hrvatsku povijest biti će zanimljivo istražiti „Carte Hurley“ koje sadrže korespondenciju apostolskog nuncija u Jugoslaviji Josepha Patricka Hurleya.
Mnogima će zasigurno biti od velikog interesa Arhiv kongregacije za nauk vjere koji nudi brojne interesantne materijale. Istaknuto je kako je najposjećenija sekcija „Zabranjenih knjiga“ pa bi za ovo razdoblje zanimljivo bilo istražiti koje su to knjige bile na ispitivanju valjanosti. Neki od spomenutih autora bili su Yves Congar, Henri de Lubac, Jacques Maritain, Marie-Dominique Chenu, i drugi bez kojih bi danas bilo nemoguće završiti studij teologije. U tom arhivu moguće je ispitati koji su to bili glavni teološki, moralni i sakramentalni problemi Crkve, kako su se rješavali problemi miješanih brakova, koje su nove redovničke kongregacije bile odobrene a koje zabranjene, kako je išao proces definiranja dogme Uznesenja Blažene Djevice Marije itd. Dobro je istaknuti kako je ovaj arhiv otvoren za javnost po prvi puta u povijesti tek 1998., a odluku o tome u suglasju s papom Ivanom Pavlom II., donio je današnji papa emeritus a tadašnji prefekt Joseph Ratzinger. Možda će baš ova činjenica u budućnosti povući liniju koja spaja papu emeritusa i papu Franju u otvorenosti i isticanju hrabrosti te suočavanju sa iracionalnim i neopravdanim strahom pred povijesnim događajima koji ponekad pritišću leđa Crkve.
Na samom kraju, govoreći o pontifikatu pape Pija XII. u centru svega – naglasio je Sergio Pagano, predsjednik Vatikanskog Apostolskog Arhiva – uvijek stoji papa. Do pape dolaze sve informacije i bez papina stava ništa se ne odlučuje “na svoju ruku ili na ruku neke kongregacije“. To treba imati na umu dok se promišlja i prosuđuje o brzini djelovanja Crkve. Savjetovao je da se ne žuri s donošenjem senzacionalnih zaključaka koji će lako upasti u površnost, jer povijest je znanost koja zahtijeva vrijeme i ozbiljno promišljanje. Zbog mnoštva informacija koje se ubrzano izmjenjuju u medijima, često upadamo u klopku da pojednostavljujemo i banaliziramo vrlo složene i međusobno prepletene, a ponekad i teško shvatljive povijesne procese. Nazvao je smiješnim neke novinske naslove koji komentiraju kako je dugo trajala priprema arhiva i kako su se za to vrijeme posakrivali neki dokumenti, ili pak da će se otkriti neke revolucionarne činjenice vezane za papu. U tom dugom pontifikatu papa Pio se bitno mijenja, kao što se i svaki čovjek sazrijevajući i stareći mijenja, stoga ništa revolucionarno u tome nema. I naglašava da kod pape nema razvoja revolucije, već je u pitanju sloboda u mudrom i taktičnom promišljanju.
S druge strane, prema pisanju La Repubblice, glavni rimski rabin Riccardo di Segni, je iznio teške optužbe na račun Vatikana i Pija XII., odnosno da nije bilo volje zaustaviti vlak koji je 16. listopada 1943. odvezao hebreje iz Rima.
Stoga ne donosimo prebrze i priproste zaključke kao da bi svijet bilo tako jednostavno podijeliti na novinske natpise crne i bijele boje. Pustimo da dokumenti kažu svoje jer – carte parlano! (Fratellanza.net).