„Ovo trostruko značenje Došašća sažima cjelokupnu bit kršćanstva: odnos i poziv svakog čovjeka prema Bogu, uz vodstvo i providonosno usmjerenje koje dolazi od Njega, otkupiteljsko ispunjenje u Kristu, te nastavak i ostvarenje otkupljenja kroz Kristovu Crkvu.“ – Alfred Delp, „Došašće 1935.“
Papa Franjo je u lipnju, mjesecu koji Crkva tradicionalno posvećuje Presvetom Srcu Isusovu, najavio da će na jesen objaviti dokument posvećen toj pobožnosti. Cilj dokumenta je, kako je istaknuo, „osvijetliti put crkvene obnove i uputiti snažnu poruku svijetu koji, prema njegovim riječima, „kao da gubi svoje srce.” Ova najava ističe važnost Presvetog Srca Isusova kao simbola Božje ljubavi i poziva na njegovu dublju kontemplaciju u današnjem kontekstu moralnih i duhovnih izazova.
„Upoznati Boga, pravoga Boga, znači dobiti nadu. Mi koji smo oduvijek živjeli s kršćanskim pojmom Boga i navikli smo se na njega, gotovo smo prestali primjećivati da posjedujemo nadu koja proizlazi iz stvarnog susreta s tim Bogom“ – papa Benedikt XVI., „Spe salvi“
Poput Charlesa de Foucaulda, i mala sestra Magdalena bila je obuzeta beskrajnom ljubavlju koju Bog ima prema svakom čovjeku. Silno je željela svim svojim bićem, cijelim svojim životom, prijateljujući s ljudima, pokazati da nas Bog voli i da Isus želi da budemo brat i sestra svakom čovjeku. Ništa nije ukazivalo na to da je njezin susret s Ljubljenim ograničen na vrijeme molitve, nego je svaku situaciju, svaki odnos u svakodnevnici pretvarala u susret, prošnju, zahvalu.
U svojoj novoj enciklici Dilexit nos, objavljenoj u četvrtak, 24. listopada, papa Franjo potiče na pobožnost Presvetom Srcu Isusovu. Véronique Margron, teologinja i predsjednica Redovničke konferencije Francuske, smatra da ova pobožnost može potaknuti kršćane na empatiju, a time i na obnovu Crkve i svijeta.
Razgovor s Dianom Foley, voditeljicom Zaklade James W. Foley za žrtve otmice
Sveta Terezija Avilska, koja se slavi 15. listopada, vrsna je poznavateljica duhovnog života. Njezino remek-djelo, “Zamak duše”, pravo je blago kršćanske tradicije. Čitko, čak i danas, i dostupno svakom kršćaninu.
“Dragi prijatelji, nemojmo zaboraviti Kristovo tijelo koje je u tijelu izbjeglica: njihovo tijelo je Kristovo tijelo.” (Papa Franjo)
Maronitski biskup iz Libanona, Mounir Khairallah (71), ovih dana boravi u Rimu na drugom zasjedanju Sinode o sinodalnosti. Za vrijeme stanke ispričao je svoju životnu priču u kojoj se očituje drama njegove domovine Libanona, pogođenog nedavnom eskalacijom sukoba između Izraela i Hezbollaha.
Nažalost, mnogi često brzo, nepromišljeno i bez zadrške kritički reagiraju na pojedine izjave i komentare pape Franje, pritom ih često izvlačeći iz konteksta.