Foto: Mlada Romkinja s djetetom, KNA
Godišnji susret Međunarodnog odbora za pastoral Cigana (Comité Catholique International pour les Tsiganes – CCIT) ove godine je zbog izvanredne situacije s koronavirusom otkazan. Prošlogodišnji susret održan je u Trogiru od 5. do 7. travnja 2019. Ovdje donosimo homiliju koju je tijekom mise izrekao fr. Claude Dumas, jedan od prvih svećenika Ciganina (iz grupe Manuša) u Francuskoj.
fr. Claude Dumas
Učenici su tu, na ovoj gori koja podsjeća na sve gore o kojima govori Sveto Pismo, na Sinajsku, na goru Blaženstava, Preobraženja. Tu su, i čim se Isus ukazuje, oni mu se klanjaju… klanjaju se, ali neki sumnjaju. Ta mala opaska diskretno ukazuje na stvarnost kršćanskog života koju nitko ne može izbjeći: dva uvijek pomiješana osjećaja – vjera i sumnja, sigurnost i nevjera, nepokolebljivo uvjerenje i neizbježno kolebanje. U Novom zavjetu sumnja se nikada ne pojavljuje kod onih koji nisu vjernici, nego uvijek u životu učenika, kao što se često pojavljuje u mojem, a vjerojatno i u vašem životu. Ne treba se toga stidjeti: to je neizbježno u životu svakog učenika. Ali upravo u tim trenucima velike krhkosti u kojima nas istovremeno obuzimaju i vjera i sumnja, Gospodin nas poziva na susret, on stoji pred nama, ne da bi nas optuživao i prokazivao našu nedosljednost i naše stranputice, nego da bi nas susreo.
«Idete! Učinite mojim učenicima sve narode, krstite ih u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga». Učinite ih učenicima, ne sljedbenicima. Ne da vrbujemo niti novačimo nego da “krstimo”. Krstiti znači predati izvoru života, darovati svakom mogućnost da živi u Kristu kao što i mi sami želimo živjeti. Učinite «učenicima» znači omogućiti drugima da susretnu Isusa Krista kako ga mi sami susrećemo. To znači, nasljedujući Krista, dijeliti s drugima zauzetost za dolazak Božjeg Kraljevstva i njegove pravde, sukladno Isusovom poučavanju. Krštenjem “u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” učenici će iskazivati svoju zajedničku pripadnost Kristovoj Crkvi.
“Idite! Učinite mojim učenicima sve narode!” To poslanje predano učenicima jest i naše poslanje. Kakav god bio naš osobni poziv u Crkvi, svi smo pozvani biti svjedoci Uskrslog Krista u našem kršćanskom životu.
Uzajamna evangelizacija, to je naše poslanje: pridonositi rastu Crkve. Trebamo svjedočiti o onome što smo primili, danas više nego ikad.
Povjereno nam je poslanje da budemo učenici koji privlače druge učenike, da budemo muškarci i žene koji iz iskustva znamo da Isusovo učenje preobražava naše vlastito postojanje, muškarci i žene koji su sposobni sagledavati proživljena i podijeljena iskustva kako bi iz njih učili i na taj način gradili Kraljevstvo koje se u konačnici svodi na jedan jedini zakon, zakon ljubavi.
Danas naša riječ i naše zalaganje u Crkvi i u CCIT-u svjedoče prisutnost ljubavi onima koji se osjećaju napušteni. Naše poslanje je da vraćamo nadu Uskrsa onima koji su danas razapeti, svima koji su poniženi, napušteni, svima koji trpe. Nitko nije isključen iz Božje ljubavi.
I budimo sigurni: naš poziv nije vezan uz obvezne rezultate jer nitko od nas ne posjeduje učinke Riječi Božje koju trebamo naviještati. Isus, samo on ima moć dotaknuti srca. Mi, njegovi učenici, jednostavno prenosimo riječi i djela koje je mnoštvo muškaraca i žena razmatralo kroz dvije tisuće godina, primajući ih kao Riječ Božju. Dopustili su joj da u njima djeluje prepoznajući poziv da krenu na put služenja i naviještanja Evanđelja kako bi postali svjedoci jedne ljubavi koja ih nadilazi, ulazeći u avanturu sa svojom vjerom i svojim sumnjama, sa svojom snagom i svojim slabostima. Božja Riječ u nama otvara put po kojem će nas Uskrsli, živi Krist voditi do susreta kojeg nam je zakazao, kako smo čuli jutros.
Šalje nas u susret svijetu kako bi objavio svoje Kraljevstvo pravde i ljubavi. Dakle, čuvajmo duboko u našim srcima njegovo vjerodostojno obećanje : «Ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta».
S francuskoga prevela: Vesna Zovkić, Isusova mala sestra (Fratellanza.net).