Koronavirus nije zaustavio zanatske radionice u ženskim zatvorima. O tome piše Davide Dionisi za Osservatore Romano.
Žene u zatvoru često doživljavaju dvostruku dramu: to da su u zatvoru i da kao majke nisu u stanju ispuniti vlastitu ulogu. One i po prirodi imaju drugačiji način življenja zatočeništva, stoga bi zatvorske rešetke trebale biti posljednje sredstvo prije razmatranja alternativnih oblika kazne.
U ženskim popravnim domovima dva najteža trenutka života u zatvoru su kolovoz i razdoblje Božića. Razumjeti razloge je lako. No što ako se ovim trenutcima označenima crnom bojom u kalendaru zatvorskih ćelija doda i treći? Neočekivano izvanredno vrijeme, karakterizirano daljnjim patnjama i novim ograničenjima, naglašeno svakodnevnim nikad poduzetim radnjama. Nametnuto vrijeme od strane nevidljivog neprijatelja, zvanog Covid-19, koji uvećava već po sebi nepremostivu udaljenost između zatvora i društva. Kako reagirati?
“Rad i solidarnost dva su načina da se bolje suočavaju s ovim razdobljem”, objašnjava Luciana Delle Donne, osnivačica udruge Made in carcere (Made in zatvor), udruge koja od 2007. održava tečajeve šivanja u popravnim domovima u Lecceu i u Traniju. “Odmah smo pokušale uključiti djevojke u projekt koji ima dvostruki cilj: zadržati ih zaposlenima i pomoći onima koji trebaju pomoć. Naše krojačice, stoga, danas proizvode zaštitne maske. To je važan element kojeg smo dodali našem iskustvu”, nastavlja Delle Donne. Nakon početnog trenutka nesnalaženja, “odmah smo pomislili na sigurnost i dostojanstvo zatvorske zajednice. Shvatili smo da je mnogo zatvorenica koje su željele biti protagonisti u ovom trenutku poteškoće za našu zemlju. Papa Franjo kaže da ne možemo ići naprijed svatko za sebe, već samo zajedno. Nitko se ne spašava sam. To su djevojke dobro razumjele”. A Luciana Delle Donne, povodom njegova posjeta kaznionici Poggioreale (21. ožujka 2015.), stavila je Papi jednu od narukvica koje su napravile njezine djevojke s natpisom: Ne dopustite da vam ukradu nadu.
Ista stvar, s jednako iznenađujućim rezultatima, dogodila se i u Forliju. “24. veljače sve aktivnosti su obustavljene. Prekinuti lanac opskrbe i lišiti goste uobičajenog zanimanja otvorilo bi put novoj patnji”, kaže Manuela Raganini, predsjednica Formula solidale, socijalne zadruge koja nastoji zaposliti posebno ugrožene osobe koje rade s gostima zatvora u tom gradu. “Odmah smo se dale na izrađivanje pamučnih zaštitinih maski koje se mogu prati: za nas, za osoblje koje čisti, za one koji rade u umirovljeničkim domovima i za one koji dostavljaju pakete na kućni prag. Strojeve za šivanje predale smo djevojkama koje rade vani, a tkanine onima koje rade unutra. Mala inicijativa učinjena bez toliko buke danas se proširila i na tvrtke i pojedince koji su zatražili da radimo i za njih. Na kraju, zajamčena je plaća i korištenje komunalnih usluga. Naše su djevojke prošle značajne transformacije: od onih kojima se asistiralo do asistentica ovog područja”, zaključuje.
Zaustaviti pizzu i kavu u Napulju sigurno nije lak zadatak. To dobro znaju djevojke iz Lazzarelle, ženske zadruge nastale 2010., koja u najvećem ženskom zatvoru u Pozzuoliju proizvodi kavu po originalnoj napuljskoj tradiciji. “Srećom, ustanova nam je omogućila jer se prženje kave obavlja unutra. Budući da su objekti koje inače opslužujemo – kafići i restorani prije svega – zatvoreni, same smo se, da tako kažemo, ponovno reorganizirale”, objašnjava Imma Carpiniello, predsjednica zadruge. “Budući da možemo računati na vrlo prostran laboratorij, uspjele smo omogućiti sigurnosni razmak i pridržavati se uputa prevencije pomoću zaštitnih maski i dezinfekcijskog gela. Potom smo objavile post na Facebooku i poslale mail našim kontaktima u kojem piše: Vratile smo se”, objašnjava Carpiniello, te dodaje: “Da bismo smanjile troškove opreme, sklopile smo ugovor s dostavljačima i to nam je omogućilo nastavak posla šaljući našu kavu posvuda”. Postoje, dakle, one koje su zasukale rukave a i one koje su na drugi način solidarne.
U Veneciji, u ženskom zatvoru u mjestu Giudecca, “virus je iznenadio sve”, pojašnjava sestra Franca Busnelli, redovnica sestara Maria Bambina, koja već šest godina vrši službu u tom zatvoru. “Ovo je jedna od prvih ustanova koja se istaknula vrlo značajnim gestima solidarnosti. Među ostalim prikupljanjem sredstava (110 eura) koja su potom donirana jedinici intenzivne njege bolnice Angelo di Mestre. Djevojke su na taj način htjele svjedočiti svoju blizinu oboljelima, članovima njihovih obitelji, liječnicima i medicinskom osoblju. U isto vrijeme uputili su pismo predsjedniku Talijanske Republike na koje je odgovorio i sam Mattarella, pohvalivši inicijativu gostiju”, kaže redovnica.
Ulaganje u osobnu i radnu formaciju temeljna je i neophodna komponenta prijedloga za postupanje prema ženama zatvorenicama. To je još važnije u ovom trenutku, pa i ako su proizvodni lanci zaustavljeni. “Posao je prestao na dva tjedna”, kaže sestra Franca. Prestalo je krojenje, kao i rad praonice rublja, prostora za kozmetiku, čak i u vrtu. Ali “ prije nekoliko dana aktivnost se već nastavila te djevojke i unutra i vani proizvode zaštitne maske”. Za redovnicu, “iskazivanje solidarnosti u tako teškom trenutku pomaže im da se osjećaju aktivnim dijelom zajednice u nadi da će kad dođe vrijeme za povratak kući naći društvo spremno da ih dočeka i učini da se osjećaju ženama i građankama korisnima za društvo poput svih drugih”.
Davide Dionisi
Fratellanza umana (02.05.2020.)
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.