U Vatikanu je 17. lipnja predstavljen radni dokument, na latinskom poznat kao Instrumentum laboris, za najavljenu Sinodu biskupa koja će se održati od 6. do 27. listopada 2019. na temu: „Amazonija – novi putevi za Crkvu i cjelovitu ekologiju“. Instrumentum laboris ističe nekoliko važnih tema: mea culpa za sudjelovanje u kolonijalizmu, potreba za ekološkom preobrazbom, žene u Crkvi, ređenje oženjenih muškaraca…
Radni tekst od 146 brojeva promiče Crkvu u izlasku (Evangelii Gaudium, 20-24) te poziva da iza sebe ostavimo monokulturnu, klerikalnu i impozantnu kolonijalnu tradiciju, te postanemo zajednica “sposobna” od toga se odučiti, te ponovno učiti od Evanđelja i jedni od drugih. Papa Franjo koji je, kao i mnogi drugi biskupi, vrlo otvoren za pluralnost i sinodalnost Crkve, pozvao je na veće poštovanje različitosti kultura i tradicija, te odricanje od “mentalne kolonizacije”.
Mea culpa za sudjelovanje u kolonijalizmu
Crkva koja je svjesna da je bila suučesnik kolonijalizma u prošlosti danas može biti otvorena za neke konkretne prijedloge naznačene radnim dokumentom o kojima će raspravljati sudionici listopadske Sinode: prihvaćanje rituala, simbola i stila slavlja autohtonih kultura “u liturgijskom i sakramentalnom obredu”, promicanje “autohtonih zvanja”, potreba za “prevladavanjem rigidnosti određene sakramentalne discipline” koja isključuje, prilika za promjenu “kriterija za odabir i pripremu služitelja” za slavljenje Euharistije, mogućnost svećeničkog ređenja starješina – po mogućnosti autohtonih (tzv. viri probati) kako bi se osigurala njihova prisutnost u “najudaljenijim dijelovima Amazonije”, kao i propitivanje “tipa ministerijalne službe” žena u Crkvi. Počevši od siromašnih i brižnosti za stvoreno, čitamo:“otvaraju se novi putevi za mjesnu Crkvu koja se protežu i na sveopću Crkvu” (br. 109).
Ređenje oženjenih
Euharistija je „izvor i vrhunac svega kršćanskog života“, no nje nema bez svećenika. Kako onda omogućiti slavlje tog „središta života Crkve“ u mjestima u kojima danas nedostaje svećenik?
U broju 129 radnog dokumenta stoji:
“Potvrđujući da je celibat dar za Crkvu, traži se da se, za najudaljenija područja u regiji [Amazonije], proučava mogućnost svećeničkog ređenja starješina, po mogućnosti autohtonih, poštovanih i prihvaćenih od njihove zajednice, iako možda već imaju uspostavljenu i stabilnu obitelj, kako bi se osigurali Sakramenti koji prate i bodre kršćanski život”.
Riječ je o temi koja se već neko vrijeme spominje u Crkvi, a sada je i službeno objavljeno da će se i o tome raspravljati na Sinodi biskupa. Pitanje obaveznog celibata za svećenike rimskog obreda Katoličke Crkve je ljudska a ne Božja odredba, odnosno crkvena a ne božanska disciplina, pa samim time može biti i promijenjena. Zanimljiv prijedlog dao je južnoafrički biskup Fritz Lobinger, a sigurno će biti i drugačijih prijedloga.
Opasnost fundamentalnih skupina
Instrumentum laboris završava nizom drugih preporuka: od potrebe evangeliziranja u gradovima, gdje se “bilježi brzi rast Crkava pentekostnog podrijetla, posebice u predgrađima”, do potrebe za ekumenskim dijalogom, ne zaboravljajući da “neke grupe šire teologiju blagostanja i prosperiteta na temelju osobnog čitanja Biblije. Postoje fatalističke tendencije koje pokušavaju uznemiriti ljude i, s negativnim pogledom na svijet, nude most do izvjesnog spasenja. Jedni kroz strah a drugi kroz potragu za uspjehom imaju negativan utjecaj na amazonske skupine”.
Ministerijalne službe žena u Crkvi
U dokumentu se također predlaže “da se ženama zajamči njihovo vodstvo, kao i širi i relevantniji prostori u području obrazovanja: teologiji, katehezi, liturgiji, te vjerskim školama i politici”, kao i identificiranje “vrste ministerijalne službe” žena u Crkvi. U broju 129 dokumenta stoji:
“Identificirati vrstu ministerijalne službe koja može biti dodjeljena ženama, uzimajući u obzir središnju ulogu koju one danas imaju u Crkvi Amazonije”.
Ove ministerijalne službe ne dotiču samo pitanje đakonskog ili svećeničkog ređenja, nego se ovim otvara mogućnost za kreativnost, odnosno nove puteve i vrste ministerijalnih službi u Crkvi.
Osim navedenog, ističe se teška povijest patnje žena toga područja koje su često žrtve nasilja, trgovine ljudima, raznih diskriminatornih ponašanja, šovinizma i narkokartela (fratellanza.net).