Foto: KNA, Vatican Media
Evangelizacija se temelji na središnjem položaju milosrđa. Poruka je to koja dovodi u pitanje i određene stavove katoličkih medija svakodnevno usmjerenih na napade i osude heretika
Andrea Tornielli
Jučer, na blagdan zaštitnika novinara, svetog Franje Saleškog, razgovarajući sa srednjoameričkim biskupima, Papa se osvrnuo i na neke katoličke medije. Prije svega, rekao je da se rezultat evangelizacije ne temelji na bogatstvu sredstava ili na količini događaja koje organiziramo, već «na središnjem mjestu samilosti». «Zabrinut sam zbog toga kako je samilost izgubila središnje mjesto u Crkvi – dodao je Franjo – I katoličke skupine su je izgubile, ili je gube, da ne budem pesimističan. Ni u katoličkim medijima nema samilosti. Postoji raskol, osuda, zloba, bijes, precjenjivanje sebe, prokazivanje hereze…». To je “fotografija” stvarnosti nažalost pred očima svih: širi se, čak i među medijima koji se nazivaju katoličkim, navike da se želi suditi o svemu i svačemu stavljajući se na pijedestal i bjesneći posebno naspram braće i sestra u vjeri koji misle drugačije. I nije za povjerovati kako je taj duboko antikršćanski stav (čak i ako ga prenose oni s potpisom “katolički”) privremena pojava, povezana samo sa svakodnevnom kritikom trenutnog pontifikata. U podrijetlu tog stava zapravo postoji nešto dublje i manje kontingentno: uvjerenje da se, za održavanje i afirmaciju vlastitog identiteta, mora pronaći neprijatelj protiv kojeg bih svakodnevno okomio. Netko za napad, netko za osudu, netko koga bih osudio kao heretika.
I u tome se Isusovo svjedočanstvo predstavlja kao totalna promjena, koja poništava stečene tradicije i raslojena ponašanja, izazivajući “dobromisleće” svakog vremena i mjesta. Još jednom smo to vidjeli na susretu kojeg je Franjo imao danas, 25. siječnja, u Centro de Cumplimento de Menores Las Garzas di Pacora, s panamskim WYD-om kada je na par sati ušao u zatvor približavajući se onim mladim ljudima koji nisu mogli sudjelovati u događajima. Dirljivo svjedočanstvo samilosti i milosrđa, koje nije tu zato što je naučeno u priručniku, već zato što su se ta samilost i to milosrđe najprije iskusili na vlastitoj koži kako bi postali pogled prema drugome, prema grešniku, prema onima koji su pogriješili.
Franjo je gostima maloljetničkog zatvora objasnio da se Isus nije bojao prići onima koji su iz različitih razloga nosili težinu socijalne mržnje. Jeo je u kući carinika i grešnika, skandalizirajući sve. Jer «Isus se približava, kompromitira se, stavlja svoj ugled na kocku i uvijek nas poziva da pogledamo horizont koji je sposoban za obnavljanje života i povijesti». Ali mnogi ne mogu podnijeti ovaj izbor Sina Božjega, oni više vole zamrznuti i stigmatizirati ponašanje onih koji su pogriješili etiketiranjem ne samo prošlosti već i sadašnjosti. I čineći to, objasnio je Franjo, ne proizvodi se ništa osim podjele, razdvajajući dobre i zle, pravedne i grešnike. Podignuti su nevidljivi zidovi vjerujući da je problem riješen marginalizacijom i izolacijom. Umjesto toga, gotovo svaka stranica Evanđelja pokazuje nam drugačiji stav, kopernikanski obrat, koji prolazi Isusovim očima sposobnima gledati ljude ne preko pogrešaka, grijeha ili zločina koje su počinili, već kroz ono što njihov život može postati ako ih dotakne milosrđe, suosjećanje, beskrajna ljubav Boga koji te zagrli prije nego što te osudi.
Taj pogled, rekao je Papa, dolazi iz Božjeg srca. «Jedući s carinicima i grešnicima – dodao je Franjo govoreći maloljetnicima u zatvoru – Isus krši logiku koja razdvaja, isključuje, izolira i fizički dijeli “dobre” i “zle”. I to ne čini dekretom ili samo dobrom namjerom, čak ni voluntarizmima ili sentimentalnošću. To čini stvaranjem veza sposobnih za omogućavanje novih procesa; povezujući i slaveći na svakom mogućem koraku». Jer Gospodinov pogled, kojeg možemo iskusiti u sakramentu pomirenja, “ne vidi ni etiketu ni osudu. Nego vidi djecu» (vatican news; fratellanza.net).