U intervjuu za Vatican Insider milanski nadbiskup Mario Delpini govori o trenutnoj situaciji u tom gradu i u Italiji. Zabrinut je za budućnost, no djeluje u stvarnosti, bez fantaziranja: “Vlada je učinila sve što je bilo moguće, vjerujem vlastima”.
Slika pastira na terasi milanske katedrale koji je ondje sam s listom papira u ruci i očima uperenim u “Maduninu” gdje moli za Milano i Italiju proputovala je svijetom. Dirnulo je to i Papu koji ga je citirao tijekom Angelusa hvaleći ga kao “nadbiskupa bliskog narodu i Bogu”. U telefonskom intervjuu nadbiskup komentira izvanrednu situaciju koju doživljava Italija u vremenu zatvaranja i strahova za sadašnjost i budućnost. Prije nego što odgovori na svako pitanje zastane, pazeći na svaku riječ, no samo u jednom trenutku brzo reagira: “poganski je”, kaže, pomišljati na bijesnog Boga koji šalje kazne, i kojega bi kao trebalo smirivati molitvama. “Molitva ne služi traženju da Bog ukloni kaznu koju je on sam poslao, mi nemamo bijesnog Boga koji se mora smirivati. To mi se čini vrlo poganskom slikom. Molimo se Bogu Isusa Krista koji je poslao svoga Sina da spasi, a ne da kazni. Tražimo od njega dar Duha koji nam daje snagu, inteligenciju, solidarnost da prođemo kroz ovaj trenutak i pokušamo pobijediti zlo dobrom”.
Franjo je pohvalio njegovu blizinu ljudima. Na pitanje kako tu bliskost živi u ovo doba karantene, Delpini kaže: “Pokušavam prići ljudima koliko god mogu no sve je u ovom vremenu obustavljeno: aktivnosti, sastanci, skupovi. Jako mi je žao što, primjerice, ne mogu posjetiti bolesne svećenike. Živim bliskost na koju nisam navikao. Činim to u molitvi, telefonskim pozivima, e-mailovima, porukama koje šaljem preko televizijskih kanala”.
“Ne vidim potrebu zatvaranja crkava. Obustavili smo sva bogoslužja (mise) i sve što bi moglo olakšati kontakt među ljudima, ali uvijek smo govorili da su crkve otvorene tako da svatko može ući i imati priliku moliti, poštujući naravno sigurnosne mjere, kako se zaraza ne bi dobila i širila”.
“Situacija je sigurno teška, stanovnici Milana pate i ja patim s njima. Mogu reći da me pogađa što je grad koji je do jučer bio centar svijeta postao pustinja. Pogledajte kako je sav život obustavljen, kako nije moguće imati čak ni sastanak za razmjenu ideja i razmišljanje o tome što će se dogoditi dalje”. Istaknuo je kako ga najviše impresionira “briga onih koji imaju bolesne članove obitelji, velika posvećenost zdravstvenog osoblja koje se brine o njima”.
“Jučer sam slavio misu u poliklinici, ali nisam mogao posjetiti odjeljenja koja su, s pravom, zatvorena. Znam da ima puno patnje, brige, straha, želje da se to uskoro završi”. Na pitanje boji li se, Delpini kaže: “Pa, strah je emocionalna reakcija. Nisam tako emotivan, tako da se ne bojim. Naravno da sam zabrinut, čak i za ono poslije. Nitko od nas ne zna što će se dogoditi jer je riječ o novoj situaciji. Nastojim o tome ne razmišljati previše”.
O potezima talijanske Vlade kratko kaže: “Vjerujem vlastima i onima koji vode javno zdravstvo”, a na kraju razgovora pita se o tome kako ova situacija s virusom može pridonijeti dobru: “Vjerujem da se svatko od nas to mora pitati i shvatiti na koji način pomoći drugima kako bi se to dobro živjelo”.
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Fratellanza umana (17.03.2020.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.