Prije deset godina papa Franjo imenovao je nadbiskupa Nikolu Eterovića svojim veleposlanikom u Berlinu. Važna uloga između Crkve u Njemačkoj i Vatikana. Ali status relacija je kompliciran. O tome za KNA 21. rujna piše Ludwig Ring-Eifel, čiji tekst prevodimo u cijelosti.
Morate se dobro osvrnuti prije nego što u povijesti “Apostolske nuncijature” u Njemačkoj nađete vatikanskog diplomata koji je na dužnosti bio više od deset godina. Zatim nailazite na nadbiskupa Corrada Bafilea, papina nuncija u tada još manjoj Saveznoj Republici. Od 1960. do 1975. zastupao je Papine interese i boravio u Bonnu na Rajni.
Bafile je raznim manevrima i s različitim stupnjevima uspjeha pokušao voditi katoličke biskupe kroz crkvena politička previranja koncilskih i postkoncilskih godina. Tako je pratio Würzburšku reformsku sinodu (1971.-1975.), na koju se u Rimu gledalo sa sumnjom. U političkoj sferi, međutim, Bafileu je bilo relativno lako. Biskupi su zauzeli jasan stav protiv društveno-političkih reformi vlade Willyja Brandta (1969.-1974.) – od reforme brakorazvodnog zakona do liberalizacije pobačaja.
Nikola Eterović četvrti je nuncij sa sjedištem u Berlinu od ujedinjenja Njemačke. Neizvjesno je hoće li 72-godišnjak jednog dana među crkvenim povjesničarima imati sličnu reputaciju kao mudri Bafile. Ono što je sigurno jest da mu uloga produžene ruke Pape u Njemačkoj nije nimalo lakša u sadašnjem vremenu raznih preokreta.
Zbijeni redovi oko političkih pitanja
Ponovno su u većini oni biskupi Njemačke biskupske konferencije koji podržavaju reforme koje nadilaze vatikansku imaginaciju. Ovaj put se proširuju na ređenje žena, demokratsko sudjelovanje u imenovanju biskupa i crkveni blagoslov istospolnih parova. A opet, na političkoj razini, nunciju je još uvijek relativno lako držati više pastire u Njemačkoj na okupu – na primjer kada se radi o legalizaciji eutanazije ili potpunom odobravanju pobačaja.
Kao i svi nunciji u Njemačkoj unazad 100-tinjak godina, i Eterović se često i ustrajno mora nositi s teškim pitanjem koordiniranih imenovanja biskupa. Postupak je reguliran konkordatima od 1920-ih godina. Katedralnim kaptolima u pojedinim biskupijama daje se više ili manje utjecaja na imenovanje biskupa. To je jedan od razloga zašto takvi procesi u Njemačkoj traju duže nego drugdje. U većini drugih zemalja papa može sam donositi odluke. Odricanje od službe biskupa koji odlazi zbog starosti objavljuje se obično istodobno s imenovanjem njegova nasljednika. Procesi istraživanja i izjašnjavanja u Njemačkoj produljuju proces donošenja odluka, a ponekad se državne vlade uključe u posljednji trenutak.
Biskupijska mjesta koja su upražnjena oko godinu dana stoga nisu neuobičajena u Njemačkoj. A sa stajališta rimske uprave, to nije nedostatak ako uzde na licu mjesta u ime pape drži netko tko ima izdržljivost i preglednost .
Čini se da Rim te osobine pripisuje vatikanskom diplomatu Eteroviću, koji je rođen na hrvatskom otoku Braču. Burne sastanke Sinodalnog puta u Frankfurtu, kao i opće sastanke Njemačke biskupske konferencije, koji nisu uvijek protekli u bratskoj slozi, pratio je sa stoičkom smirenošću – barem takav dojam ostavlja prema van, gotovo demonstrativno.
Nuncij dijelom odgovoran za nesporazume
U kuloarima, međutim, nije tajna da ne nailazi na odobravanje kad u svakoj prilici opetovano i potpuno nepopustljivo podsjeća na aktualni vjerski nauk, kanonsko pravo i Papina upozorenja. Njegovo izlaganje na početku općih biskupskih skupština, dosljedno sličnog stila, očito je napelo živce ne malom broju biskupa. U proljeće je u Dresdenu predsjedavajući Njemačke biskupske konferencije Georg Bätzing to čak i javno obznanio: Ponekad mu je bilo gotovo nepodnošljivo slušati Eterovićev pozdravni govor. Također se katkad čuje da su nuncij i njegova percepcija Crkve u Njemačkoj djelomično odgovorni za činjenicu da se mnogi njemački katolici, uključujući i mnoge biskup, ne osjećaju shvaćenima u Vatikanu ili kod Pape. No, Franjo, koji djeluje karizmatično i uvijek otvara nove perspektive za reforme, još nije pokazao da mu smeta potpuno suprotan stil njegova veleposlanika u Njemačkoj.
Zanimljivo je i da je Franjo nedugo nakon preuzimanja dužnosti Rimskog biskupa brzopotezno razriješio Eterovića s mjesta čelnika svjetske Biskupske sinode. Institucija koju Papa očito smatra najvažnijim alatom za unutarnje promjene u Katoličkoj crkvi na svjetskoj razini. Tada je Eterovića premjestio u Berlin za nuncija. A zasad ga, čini se, cijeni kao produženu ruku u Njemačkoj, gdje je Papa već upisao u katolički registar da nema potrebe za drugom Evangeličkom crkvom (kna; fratellanza.net).