“Crkva je u krizi, Evanđelje nas stavlja u krizu” – rekao je Papa Franjo 21. prosinca članovima Rimske kurije. Apelirao je na osoblje kurije da promjene shvate kao priliku, ali ne za sukob, te da u Crkvi ne koriste političke kategorije.
“Rođenje Isusa iz Nazareta otajstvo je rođenja koje nas podsjeća da ‘ljudi, čak i ako moraju umrijeti, nisu rođeni da bi umrli, već da bi počeli iznova’, kako na upečatljiv i prodoran način zapaža Hannah Arendt, židovska filozofkinja koja preokreće misao svog učitelja Heideggera, prema kojemu je čovjek rođen da bude bačen u smrt” – započeo je papa Franjo božićno obraćanje Rimskoj kuriji, nastavljajući – “Na ruševinama totalitarizama dvadesetog stoljeća, Arendt prepoznaje ovu svijetlu istinu: ‘Čudo koje čuva svijet, sferu ljudskih djelovanja, od njegove normalne, prirodne propasti u konačnici je činjenica rođenja. […] Upravo ta vjera i nada u svijetu pronalaze svoj možda najslavniji i najučinkovitiji izraz u nekoliko riječi kojima je Evanđelje najavilo ‘radosnu vijest’ adventa: ‘Dijete se rodilo među nama'”.
Papa je potom pozvao Rimsku kuriju da trenutnu krizu u Crkvi prihvati kao priliku, ali ne za sukobe. Kriza općenito ima pozitivan ishod, dok sukob uvijek rezultira prepirkama pobjednika i poraženih, rekao je Rimski biskup.
“Ako se Crkvu promatra kroz kategorije sukoba – desno i lijevo, progresisti i tradicionalisti – tada se fragmentira, polarizira, izopačuje i izdaje njenu istinsku narav”, upozorio je Papa. “Crkva je tijelo koje je stalno u krizi upravo zato što je živo”. Franjo smatra da u crkvenim analizama često nedostaje nade. Beznadan pogled na stvarnost, međutim, “ne može se nazvati realnim”.
Kriza koju je pokrenula pandemija Covida-19 “više nije samo uobičajeno mjesto diskursa i intelektualnog establišmenta”, rekao je Papa; to je stvarnost na svim područjima. Međutim, svaka kriza sadrži opravdanu potrebu za sveobuhvatnim ažuriranjima. Za Crkvu to znači da se na reforme ne smije gledati kao na “krpanje stare haljine ili tek izradu nove Apostolske konstitucije”. Ovime se Papa osvrnuo na očekivanu konstituciju reforme kurije. Reforma Crkve je “nešto drugo”.
Krize i reforme koje su iz nje proizašle trebaju se prihvatiti kao “vrijeme milosti”, rekao je Franjo. “Ne znamo ni za jedno drugo rješenje problema s kojima se suočavamo, osim da molimo više i istodobno činimo sve što možemo s više samopouzdanja”. Bilo bi lijepo, zaključio je Papa, “kada bismo prestali živjeti u sukobu i umjesto toga opet postali svjesni da smo na putu“.
Istodobno, Franjo je izričito pohvalio svoje suradnike: “Ovdje u Kuriji ima mnogo onih koji svjedoče svojim skromnim, diskretnim, tihim, odanim, profesionalnim i poštenim radom”. Uz sve probleme, svjedočim da Bog nije napustio ljude. “Jedina je razlika u tome što problemi odmah završe u novinama, dok znakovima nade treba dugo vremena da dođu do naslova – i ne dođu tamo uvijek”.
Papa je napomenuo da su siromašni u središtu Evanđelja. “I pada mi na pamet ono što je rekao sveti brazilski biskup: “Kada se brinem o siromašnima kažu da sam svetac, ali kad se zapitam i pitam: ‘Koji su uzroci tolikog siromaštva?’, kažu mi da sam komunist” (vatican.va; fratellanza.net).