U zapadnim zemljama dugine boje posljednjih godina vijore na tornjevima crkava. Duga je od davnina bila i vjerski znak nade, piše Roland Müller za katholisch.de
Crvena, narančasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta – ovih šest boja izazvalo je veliko uzbuđenje prije tri godine na tada aktualnom muškom Europskom nogometnom prvenstvu: Europska nogometna federacija UEFA odbila je tada zahtjev gradskog vijeća Münchena da se bavarski stadion Allianz arena osvijetli u duginim bojama. One su trebale zasjati kao simbol seksualne raznolikosti i borbe protiv homofobije i transfobije na utakmici Njemačke protiv selekcije Mađarske. Pozadina: Mađarski parlament ne tako davno donio je zakon koji ograničava pravo mladih na informiranje o homoseksualnosti i transseksualnosti. Zahtjev gradskog vijeća stoga je bio „politički“ i politici nije bilo mjesta na Europskom prvenstvu, obrazložila je tada UEFA.
Već se ranije raspravljalo o duginim bojama: njemački vratar i kapetan njemačke momčadi Manuel Neuer (koji redovito ljetuje u Hrvatskoj) na utakmici Europskog prvenstva nosio je kapetansku traku u bojama LGBTQI pokreta, što je dovelo do istrage UEFA-e, koja je na kraju i sama to tražila od sportaša. U velikom dijelu društva zastava duginih boja poznata je i prihvaćena kao simbol homoseksualne zajednice. Zbog toga su Neuer i gradsko vijeće Münchena dobili široku potporu za svoje inicijative prosvjeda protiv diskriminacije seksualnih manjina. Ali koliko ljudi zna da su duga i njezine boje također religijski simbol?
Gotovo da nema religijskih mitova bez duge
Kao impresivan prirodni spektakl, duga je od pamtivijeka dio religijskih mitova diljem svijeta. Starosjedioci Australije, primjerice, u svojoj priči o stvaranju poznaju duginu zmiju koja je stvorila sva živa bića. U staroj Grčkoj, glasnica bogova Iris, čije ime znači duga, koristila je nebeski fenomen kao vezu između božanskog i zemaljskog svijeta. U irskoj keltskoj mitologiji, na kraju duge nalazi se blago zlata koje tamo skriva jedna bajka – priča koja je sada popularna u cijelom svijetu. Religijski mitovi bez spomena duge su rijetki i ona u većini slučajeva preuzima funkciju mosta između neba i zemlje.
U starom Bliskom istoku, religijsko značenje duge bilo je pod utjecajem babilonskog mita o stvaranju „Enuma Elish“. Izvještava da je bog stvoritelj Marduk omogućio život na zemlji ubivši božicu Tiamat, koja simbolizira iskonski potop. Koristio je luk, koji je nakon pobjedničke bitke postavljen na nebo i obogotvoren. U Babilonu je duga bila shvaćena kao borbeni simbol božanske moći u borbi protiv sila neprijateljskih životu. Krivulja luka je usmjerena prema gore i stoga nije prijetnja ljudima kao oružje koje nije spremno za ispaljivanje, već prije obećanje zaštite.
Duga kao podsjetnik na vječni savez
Stari zavjet slijedi ovu ideju. U Knjizi Postanka priča o potopu opisuje kako je Bog dao dugi mjesto na nebu kao znak svog saveza s Noom i svim stvorenjima. „I reče Bog: A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće“ (Post 9,12) On obećava da život na zemlji nikada više neće biti uništen potopom. Duga također služi kao vidljivi podsjetnik Bogu na njegovo obećanje: „U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji“ (Post 9,16). Nebeski luk je i danas Židovima i kršćanima vidljiv znak Božje blizine i njegove zaštite.
Još jedna židovska narativna tradicija povezana s dugom postaje važna u kršćanstvu. U knjizi biblijskog proroka Ezekiela, u prvom poglavlju opisana je vidiočeva vizija božanske slave: „Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Gospodnja“ (Ez 1,28). U svojoj viziji nebeskog prijestolja, Ivanovo Otkrivenje uzima dugu kao transcendentni simbol Božje blizine: „A uokolo prijestolja duga slična smaragdu“ (Otk 4,3). U prikazima Posljednjeg suda, koji slijedi nakon Kristova povratka, duga je do danas važna slika kršćanske ikonografije. Isus se često prikazuje kao božanski sudac svijeta kako sjedi na šarenom luku, čija raskoš boja simbolizira vezu između neba i zemlje. Povremeno se čak i Blažena Bogorodica Marija prikazuje okružena dugom kako bi se izrazila njezina svetost.
Dugine boje također imaju dugu tradiciju kao zastava. U Seljačkim ratovima u 16. stoljeću koristio ih je reformator i revolucionar Thomas Müntzer. Müntzer je želio upotrijebiti ovaj biblijski simbol kako bi izrazio svoju nadu u svitanje nove ere koju će karakterizirati socijalna poboljšanja za siromašne. U Carstvu Inka se kaže da je duga bila dio vladarske zastave, iako je to povijesno dokazano tek za domorodačko kretanje u vrijeme peruanskog ustanka pod vodstvom Tupaq Amarua II. 1780-ih. Danas je zastava duginih boja službeni simbol grada Cusca u Peruu.
Simbol mira i različitosti
Pace-zastava poznata je kao simbol mirovnog pokreta od 1961. Pokazuje svih sedam duginih boja (uključujući indigo), ali počinje ljubičastom na vrhu. Talijanska riječ za mir nalazi se u sredini zastave i ponekad se zamjenjuje istim izrazom na drugim jezicima. Godine 2002., uoči nadolazećeg rata u Iraku, talijanski vjernik Alex Zanotelli donio je Pace-zastavi svjetsku slavu pozivajući da se ona javno istakne kao znak mira. Njegov slogan bio je: „Pace da tutti i balconi!“ – „Mir sa svih balkona!“. Tijekom pandemije koronavirusa, duga je kao znak nade u Italiji stekla novu slavu.
Od 1970-ih, zastava duginih boja je međunarodni simbol homoseksualaca, lezbijki i drugih seksualnih orijentacija. Prikazuje šest od sedam boja nebeskog luka počevši od crvene na vrhu. Godine 1978. američki umjetnik Gilbert Baker dizajnirao ju je za „Gay Freedom Day”, preteču kasnijih „Gay Prideova“. Dugine boje smatraju se simbolom različitosti stilova života unutar queer zajednice. Povodom „Mjeseca ponosa“, šarene zastave vise ne samo ispred mnogih javnih zgrada, poput gradskih vijećnica i drugih državnih institucija, već i na brojnim crkvenim tornjevima u zapadnim zemljama. Time župe žele pokazati da se Božji savez i obećanje njegova blagoslova odnosi na sve ljude, ma kako šareni i blistavi njihovi životi mogu biti (katholisch.de; fratellanza.net).
Tekst je prvotno objavljen 27. lipnja 2021. Ponovno je aktualiziran 16. siječnja 2024.