Foto: © Vatican Media/Romano Siciliani/KNA
Elizabeth Stoker Bruenig
“Mater si, magistra no” (“Majka da, učiteljica ne”) možda je započela kao fraza konzervativnih pobunjenika protiv enciklike Mater et Magistra (majka i učiteljica) Pape Ivana XXIII. 1961. godine, ali izraz je od tada postao stenografija za bilo koju vrstu katolika koji cijeni emocionalne blagodati Crkve, ali zanemaruje njezino učenje.
Da je takav slogan uopće ikad trebalo skovati, dovoljno je zabrinjavajuće. Ali sam izraz također predstavlja prilično ograničen pogled na to što majke rade. Ako imenovanje Crkve majkom omogućuje odbacivanje njezine uloge u našoj moralnoj formaciji i političkoj misli, onda se čini da smo pogrešno shvatili što za nas znači majčinstvo Crkve.
To je ponekad područje slabog razumijevanja koje je Papa Franjo izgleda posebno namjeravao rasvijetliti. Od najranijih dana svog pontifikata, Sveti Otac je stavljao poseban naglasak na majčinstvo Crkve. Ta je metafora jedna od najstarijih u kršćanskoj povijesti – omiljena kod nekih od najranijih crkvenih pisaca, uključujući svetog Ciprijana, svetog Grgura Nazijanskog i svetog Augustina. Način na koji mislimo na majčinstvo danas, u naše doba raširenih roditeljskih dužnosti i šarolikih obiteljskih oblika, možda je udaljen od onoga kako su vjerojatno rani kršćani razmišljali o toj ulozi, a nama pruža nedovoljno imaginacije. Ako majčinstvo Crkve znači da je njezina uloga uglavnom sentimentalna, kao što podrazumijeva izraz iz ’61., onda smo to krivo shvatili. Pažljiva pozornost na upotrebu izraza Pape Franje pomaže otkriti bogato značenje koje ova drevna alegorija nosi.
Papa Franjo s pravom hvali majčinski karakter Crkve te osjećaje topline i sigurnosti koje nam daje naše članstvo u Tijelu Kristovom. “Naša Majka Marija i naša Majka Crkva znaju kako milovati svoju djecu i pokazivati nježnost”, rekao je u svojoj jutarnjoj homiliji 15. rujna 2015. godine. “Misliti na Crkvu bez tog majčinskog osjećaja znači misliti na kruto udruženje, udruženje bez ljudske topline, siroče”.
Ali osjećaj utjehe pripadnosti nije jedino što majka pruža. “U našoj katehezi, često smo zamijetili da kršćanima ne postajemo sami od sebe, već rađanjem i njegovanjem u vjeri usred Božjeg naroda, to jest Crkve”, rekao je Papa Franjo hodočasnicima tijekom opće audijencije u rujnu 2014. godine. “Ona je prava majka koja nam daje život u Kristu i u zajedništvu Duha Svetoga uvodi nas u zajednički život s našom braćom i sestrama”, Nastavio je: “Kao majka, Crkva nas hrani cijelo vrijeme kroz život osvjetljavajući naš put svjetlošću Evanđelja i podržavajući nas sakramentima, posebno euharistijom”.
Franjo vidi kontinuitet između Blažene Djevice i same Crkve, pri čemu obje djeluju kao majke Tijela Kristovog: djevica u rađanju, dojenju i odgoju Isusa; a Crkva, također, rađa kršćane kroz sakrament krštenja, hrani ih euharistijom i odgaja poukama u Evanđelju. Čini se nemogućim, u Franjinoj formulaciji, u potpunosti sudjelovati u jednom aspektu života Crkve bez sudjelovanja u drugima: Svaki se element međusobno potkrepljuje i uronjen je u otajstvo sakramenata. Ograničiti nečije razumijevanje uloge majke – da, to je emocionalno, ali i fizičko i vrlo edukativno – znači pogrešno čitati marijansku tradiciju, kao i ulogu Crkve u svijetu.
Obrnuto čitanje – koje izvodi pravilno Franjino čitanje Crkve kroz njegovo razumijevanje Blažene Djevice – također pomaže rasvijetliti široku prirodu majčinstva u Papinoj imaginaciji. Marija je za Franju duboko pedagoška figura. “Ona nas uči vrlini čekanja čak i kad se sve čini besmislenim”, rekao je na audijenciji u svibnju 2017., dodajući da nas Marijina postojanost uči nadati se.
Majčinstvo, za Franju, također poprima snažno obrambeni karakter: Majke štite svoju djecu po svaku cijenu, a i ovdje Marijina slika pomaže osvijetliti njegov pogled. “Crkva ima hrabrost majke koja zna da svoju djecu mora braniti od opasnosti koje proizlaze iz Sotonine prisutnosti u svijetu”, rekao je Franjo na općoj audijenciji u rujnu 2014. godine. Ovdje postoje tragovi Marije koja trijumfalno stoji na zmijinoj glavi, koja komunicira: i središnju ulogu Crkve u suprotstavljanju zlu kao institucije i kroz duhovni rast njezinih članova te eshatološku sudbinu Crkve u kraljevstvu Božjem.
Papa Franjo priziva nam sliku Crkve kao majke koja nudi majčinsku utjehu i vitalne smjernice, organsku vezu i težnju za većim bratstvom u svijetu, izvor našeg istinskog ja i cilj koji ćemo postati kao kršćani. Nije iznenađenje da su se, tijekom Franjinoga pontifikata, majke u Crkvi osjećale prepoznate i uzdignute njegovim pristupom majčinstvu, zbog naglaska Svetoga Oca na dostojanstvu i bogatstvu majčinstva. Kroz svoj nauk i primjer, Franjo nas usmjerava prema Crkvi koja i vodi i voli, koja je i prostrana i prisna (fratellanza.net).
Izvor: A Pope Francis Lexicon (ur. Cindy Wooden – Joshua McElwee, 2018., str. 15-17.)
Elizabeth Stoker Bruenig (1990) pomoćna je urednica u The Washington Postu, esejistica o kršćanstvu i politici te supruga i majka.