Onu poruku koju bih sebi kazao za ovaj Božić to je da u nekoj stišanosti osjetim negdje dolazak Božića, da negdje budem u šutnji, nisam protiv veselja i radosti naravno. Ne znači da u ovoj našoj zemlji, tako teškoj, da Boga u njoj nema, Bog dolazi makar pristup bio negostoljubiv kao u Betlehemu, ali dolazi”, kazao je za N1 bosanski franjevac, katolički svećenik, teolog i publicist fra Ivan Šarčević.
Konzumeristički Božić ili istinsko radovanje ?
“Pandemija nas je, barem jedan dio ljudi, vratila na razmišljanje o pravom smislu Božića. Kazao bih da bez obzira na estradizaciju i glamur da toga nema u BiH, u ovoj atmosferi teških društvenih popucalih, zahladnjelih odnosa. Mislim da se naša zemlja može nazvati lijepom, ali zemljom ‘trubovjernika’ u kojima itekako zasmeta ukoliko im se kaže da oni nisu onakvi kakvi oni smatraju da jesu. Ljudi idu u trgovine, kupuju darove, nisam za nekakve skupoće, ali određena veselja svakako trebaju biti. Podnožje svega toga treba biti: Gdje je u svemu tome Božić? Problem naš, posljednjih godina, jest jedno užasavajuće verbalno nasilje. To je na granici diktature. Riječima se ubijaju ljudi. Ono što poziva Božić jest upravo tišina radosti. Željni smo radosnih, dobrih vijesti, ovo je zastrašujuće verbalno nasilje koje se čini u ovoj zemlji”, kazao je.
Kome smeta multikulturalnost?
Fra Ivan je govorio i o nedavnim napadima na katoličku obitelj u Sarajevu, ističući poznaje tu konkretnu obitelj. “To nam samo pokazuje da nitko od nas nije lišen nasilja koje stoji u svakome od nas. U samom Sarajevu nitko nije lišen vlastitog nacionalizma ili neke druge ideologije iako on misli da nije to. Zbog toga čovjek treba biti budan. Nevjerojatno je kako je čovjek zavodljiv, jer je nasilje izuzetno zavodljivo i prijemčljivo. To odgovara svakome kome odgovara put nasilja. Nasilje je preplavilo naše medije, naručito društvene mreže”, kazao je.
Islamofobne poruke Orbana?
“Onoliko koliko pratim politiku mislim da se suvremene politike, pa i Orbanova, kako bi se održale na vlasti jako brzo pozivaju na religijsko i da razumiju kršćanstvo samo kao kulturu a ne kao vjeru, i vrstu društvenog uređenja. Mislim da on također i za svoj narod, Mađare koji su poseban narod unutar slavenskog svijeta, ima neke pretpostavke čak i da oni mogu postati ksenofobični. Pa taj majstor koristi te pretpostavke da ih još više uplaši. Ne možemo graditi svoju budućnost na nekakvim modelima iz prošlosti, nego tražiti novi model zajedničkog života koji će biti građen na dostojanstvu”, poručio je.
Relaksacija političkih odnosa?
“Ovo sada ne vodi dobro, ne trebamo se zanositi. Povijest pokazuje da mi ne možemo predvidjeti budućnost, a ni zlo također. Treba biti jako budan. Toliki su zahtjevi za uvećavanjem prava porasli, a ako se s vjerničke strane govori, onda se stjecanje vlastite slobode stječe davanjem veće slobode drugome.
Nisam pesimist, i ne bih htio govoriti u nekim crnim slikama, želim biti čovjek nade, ali ona je stvaralačka nada. Ako mogu poručiti sada bilo kome, trebamo se čuvati velikih, isključivih riječi. Čini mi se da nitko nije zaglibio u veliku pravovjernost kao vjernici te ljudi duha i intelektualci. U tu količinu umišljenosti. Zbog toga nam je ovakvo društvo pa su prepustili najgorima između sebe da oni njima vladaju, zbog toga i postoji verbalno nasilje a ono je prva stepenica do diktature rata”, kazao je (n1; fratellanza.net).