Katolički biskupi Francuske odlučili su stvoriti “interdijecezanski kanonski kazneni sud” na nacionalnoj razini. Projekt predstavljen prošlog mjeseca tijekom plenarnog zasjedanja Francuske biskupske konferencije (CEF), vidi se kao dio zajedničkog odgovora na zločine seksualnog zlostavljanja maloljetnika. Dijecezanski sudovi, koji se uglavnom bave proglašavanjima ništetnosti ženidbe, često nemaju dovoljno osoblja a nedostaju i drugi resursi
“Mnogi ljudi pate zbog sporosti kanonskih postupaka jer su službenici često pretrpani”, rekao je nadbiskup Eric de Moulins-Beaufort, predsjednik Francuske biskupske konferencije (CEF). “Stvaranje nacionalne strukture motivirano je i poteškoćama u zapošljavanju osoblja u postojećim uredima” dodao je.
Trenutno, praktički 90% aktivnosti crkvenih sudova u Francuskoj su rješavanja ženidbenih parnica, odnosno pitanja poništenja braka. A zahtjevi za poništenjem udvostručili su se otkako je papa Franjo objavio svoju apostolsku pobudnicu Amoris Laetitia u travnju 2016. godine.
Isti službenici tribunala koji rade na slučajevima tih ženidbenih parnica, bave se manjim dijelom i drugim slučajevima povezanim s kaznenim zakonom u Crkvi. No, opterećenje tih službenika povećalo se i porastom crkvenih suđenja za kaznena djela seksualnih zlostavljanja.
U Francuskoj se do revolucije s kraja 18. stoljeća, klericima sudilo samo na crkvenim sudovima. Od Francuske revolucije i svećenici su postali podvrgnuti državnom zakonu.
I laici mogu biti službenici na crkvenim sudovima
Zakonik kanonskoga prava iz 1983. godine otvorio je pozicije na crkvenim sudovima i kvalificiranim laicima. “Da nije bilo podrške laika, ne bismo mogli obavljati svoj posao”, primijetio je Hervé Queinnec, svećenik koji služi kao sudski vikar crkvene pokrajine Rennes. “U stvarnosti, crkvena pravda ima malo resursa”, rekla je Anne Bamberg, profesorica kanonskog prava na Katoličkom sveučilištu u Strasbourgu.
Zbog nedostatka kvalificiranog osoblja, 1970-ih su uspostavljeni međudiskupijski crkveni sudovi. Jedna od prednosti te nove odluke bila je ta što u većini slučajeva suci više ne predsjedavaju predmetima koji izravno uključuju nekoga od svećenika iz vlastite biskupije. No to ne znači da nema kritika. “Ovaj je pravosudni sustav zaostao 150 godina”, tvrdi Bénédicte Draillard, koji je nekoliko godina radio kao istražni sudac na sudu u Lyonu. Tu “nema mjesta za žrtve i uvijek svećenici prosuđuju svećenike, to je bastion klerikalizma”, rekao je.
“U posljednjih petnaest godina svjedoci smo ponovnog oživljavanja crkvene pravde,” dodao je Bernard Xibaut, dijecezanski kancelar u Strasbourgu. “Neki slučajevi koje vode nacionalni sudovi ne mogu upasti u to da imaju utjecaj na život Crkve”, rekao je svećenik.
Slučajevi se šalju u Rim
Papa Franjo, koji je pozdravio tekuću reformu sankcija u VI. knjizi Zakonika kanonskoga prava, istaknuo je u veljači 2020. da “kanonska kazna uvijek ima pastoralno značenje”. Iako je na mjesnom biskupu da pokrene kanonsku istragu, “zbog seksualnih zlostavljanja maloljetnih ili ranjivih osoba koje su počinili svećenici, za slučajeve koji se smatraju delicta graviora spis se mora poslati u Rim, Kongregaciji za nauk vjere” objasnio je sudski vikar iz Rennesa, Hervé Queinnec.
Ovisno o dokazima, Kongregacija odlučuje hoće li ili neće progoniti dotičnoga. Potom povjerava vođenje suđenja lokalnom biskupu, koji zadatak često delegira sucu. No novi nacionalni kazneni sud kojeg planiraju uspostaviti francuski biskupi mogao bi u potpunosti preuzeti tu ulogu (ncronline.org; fratellanza.net).