Frano Prcela: Ako nacionaliziramo svoju vjeru i Crkvu, onda prestajemo biti kršćani

U emisiji 1 na 1 s Romanom Bolkovićem 2. siječnja gostovao je dominikanac fra Frano Prcela, rođen u Sinju 1966. 

Studirao je filozofiju i teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, zatim u Bonnu i Frankfurtu. Svećeničko ređenje bilo je u Splitu 1992. i od tada se bavi znanstvenim i pastoralnim radom u Hrvatskoj i diljem svijeta. Autor je i urednik knjiga: Hodočasnik riječi, Izbor iz poezije, Dijalog, Na putu do istine i vjere, Sumnja kao krepost, Dijalog teologije i umjetnosti, Kad bismo bili dosljedni, Bogozaborav, Razmišljanja o aktualnim izazovima Crkve i dr. Živi u Mainzu gdje je prior Dominikanskog samostana.

„Brojne su, također, teme koje Crkva prešućuje“. U Crkvi u Hrvatskoj „nema transparentnosti, odnosno tek je sporadična, a još je gore što nemamo unutarcrkvenog dijaloga“, kazao je među ostalim u prvom dijelu emisije teolog i dominikanac fra Frano Prcela, dodajući: „Kada nemate unutarcrkvenog dijaloga, onda imate trač“.

U emisiji je također govorio o krizi teologije, frazeologiji, nezainteresiranosti teologa za krize vremena u kojem živimo. Kritizira hiperproduktivnost tekstova radi znanstvenog napretka, zbog koje teologija gubi relevantnost. Valja se zapitati čita li itko tekstove koje teolozi kod nas pišu, odnosno ima li itko od njih koristi. Nestalo je životnosti.

Pozitivnim prepoznaje projekt Ljetne škole teologije u Dubrovniku, odnosno Mediteranske teološke susrete u Rijeci, kao priliku za dijalog i davanje prostora drugačijim razmišljanjima.

Ističe da Crkvi općenito treba više unutarcrkvenog dijaloga. „Kad se postavlja pitanje, odmah se misli da se nešto dovodi u pitanje“. Ono što mu se često događa da susretne u Hrvatskoj jest da se želi „izbjegavati neistomišljenike“, odnosno da se od njih zazire, nego da tobože valja biti samo u „ispravnom društvu“. Podsjetio je da je Isus bio u „lošem društvu“, odnosno da se družio s neistomišljenicima i da nije tražio potvrdu svog mišljenja.

„Ako nacionaliziramo svoju vjeru i Crkvu, onda prestajemo biti kršćani. Prestajemo u konačnici biti i katolici, jer to je sveopća Crkva. Ponekad nam je, izgleda, lakše baviti se nacionalnim temama, jer nam teme opće Crkve preteške, prezahtjevne. Tako s tim temama imamo bolji imidž i uvjete za, ono što nazivam, krivi rad“, kazao je.

Smatra da je Crkva često „logocentrična“, no da ljudi ne žele da im se docira. Crkva se u svemu tomu ne snalazi. Osvrćući se na Sinodu o sinodalnosti rekao je da u tom smislu „nije primarno da govorim“. Međutim, „dok god se ponašamo da je argument autoriteta snažniji negoli autoritet argumenta, onda živimo ideološka vremena. U kontekstu naše Crkve imam dojam da je previše tog argumenta autoriteta, a to danas intelektualno čestiti ljudi s pravom ne prihvaćaju“.

Što se tiče sinodskog hoda opće Crkve, istaknuo je da od toga ne samo da „profitira“ Crkva u Njemačkoj, o čemu je voditelj postavio pitanje, već od tog zajedničkog hoda žena i muškaraca „profitira“ cijela Crkva. Citirajući papu Franju rekao je da je Crkva koja ne diskutira zapravo mrtva. Volio bi stoga da je više sinodskog puta u Hrvatskoj. „Ne bojim se ljudi koji ne vjeruju u Boga, već me strah onih koji ne razmišljaju“.

Fra Frano smatra da smo već na putu novog Koncila, jer Papa „daje naslutiti da bi se takvo nešto dalo dogoditi“. Dodao je da se nakupilo puno pitanja za cijelu Crkvu o kojima valja promisliti. „Nije pitanje da podilazimo ovom svijetu, već da budemo suputnici, a ponekad i supatnici s današnjim čovjekom, tako da ozbiljno uzmemo njegova pitanja“ (hrt.hr; fratellanza.net).