Foto: papa Franjo, KNA
Početak Franjine osme godine od preuzimanja petrovske službe pada usred krize uzrokovane pandemijom korona virusa: “Prah smo, ali dragocjeni prah, od Boga voljen, određen za život vječni“
Andrea Tornielli – Vatican News
Početak osme godine pontifikata pape Franje događa se u dramatičnom trenutku za čitavo čovječanstvo, pozvano na odgovorno suočavanje s pandemijom korona virusa COVID-19. Poziv, snažan i upućen svima, da svoj pogled zadržimo na onom što je bitno, zahtijeva da se i ova obljetnica proslavi na drukčiji način nego što je to bio slučaj prethodnih godina. U ovim teškim danima, dok se svatko od nas dramatično suočava s nestalnošću postojanja, papa Franjo odlučio je pratiti nas molitvom, povjeravanjem Mariji i svakodnevnim slavljenjem Euharistije na misi u domu Santa Marta, koja se iznimno svako jutro emitira uživo i prenosi širom svijeta zahvaljujući streamingu.
Zapravo, upravo te Mise, svakodnevna slavlja Pape “župnika” koji propovijeda malim skupinama vjernika pripovijedajući im ono što je u njemu izazvala meditacija Riječi Božje naviještene tog dana, predstavljaju jednu od najznačajnijih inovacija pontifikata. Svakodnevna pratnja, koja je postala utješni susret za mnoge oosbe koje su u ovih sedam godina tražili i čitali sažetke homilija iz Svete Marte, ponuđene preko vatikanskih medija. Sada ova jednostavna i konkretna pratnja Pape koji slavi Misu u kapeli svog prebivališta prinoseći euharistijsku žrtvu za one koji pate, za bolesne, za njihove bližnje, za liječnike, medicinske sestre, volontere, usamljene starije osobe, zatvorenike, vršitelje vlasti, postala je još očitija i utješnija.
Na Pepelnicu, kada još uvijek nije bila tako jasno uočljiva pojava korona virusa, Petrov nasljednik je rekao: “Započnimo korizmu posipanjem pepela: ‘Sjeti se da si prah i da ćeš se u prah vratiti’. Prah na glavi vraća nas na zemlju, podsjeća nas da dolazimo sa zemlje i da ćemo se vratiti u zemlju. Odnosno, da smo slabi, krhki, smrtni. Kroz stoljeća i tisućljeća kroz koja prolazimo, pred bezbojnim galaksijama i svemirom, mi smo sićušni. Prah smo u svemiru. Ali mi smo prah kojeg Bog voli. Gospodin je volio sakupljati naš prah svojim rukama i udahnuti u njeg dah života. Time smo dragocjeni prah, određen za život vječni. Mi smo zemlja na koju je Bog izlio svoje nebo, prah koja sadrži njegove snove. Mi smo nada Božja, njegovo blago, njegova slava”. Papa je svoju homiliju zaključio riječima: “Dopustimo si da se pomirimo kako bismo živjeli kao voljena djeca, kao grešnici kojima je oprošteno, kao izliječeni bolesnici, kao putnici u pratnji. Prepustimo se ljubavi kako bismo voljeli. Dopustimo si ponovno ustati, kako bismo išli prema cilju, Uskrsu. Imat ćemo radost kad otkrijemo da nas Bog podiže iz našega pepela”.
Upravo kao svjedočanstvo ovog pogleda nade i ovog zagrljaja upućenog svima, Papa koji nas vodi prateći nas, u utorak 10. ožujka, na početku Mise u Domu Santa Marta, želio je moliti posebno za svećenike, kako bi u ovom trenutku imali snage pratiti, utješiti i biti blizu onima koji pate. I da, poduzimajući sve moguće mjere opreza, imaju “hrabrosti izaći i ići bolesnima, donoseći snagu Riječi Božje i Euharistije te pratiti zdravstvene radnike i volontere” u izvanrednoj službi koju obavljaju (vatican news; fratellanza.net).