Foto: dijete migrant, KNA, ilustracija
“Gospodine Predsjedniče, ako u Italiji solidarnost postaje zločin, obaviještavamo Vas da i mi želimo činiti svako kazneno djelo ljudske solidarnosti i da se pridružujemo onome što je učinila kapetanica Rackete i da želimo da nas procesuiraju i sude za obranu kaznenog djela, te da prihvaćamo predviđenu kaznu za ovaj krimen”. Više od 30 teologa, kanonista i povjesničara napisali su ovo u pismu kojeg su poslali predsjedniku Republike Italije Sergiu Mattarelli.
U Italiji se katolici, i na akademskim razinama, nastavljaju mobilizirati dajući podršku solidarnosti s migrantima i braneći one koji su, poput Carole Rackete, odlučili riskirati vlasitu kožu kako bi spasiti živote. Cjelovit prijevod pisma fratellanza.net donosi u nastavku:
Predsjedniku Republike Italije Sergiu Mattarelli
Gospodine Predsjedniče,
Pišemo Vam kako bismo Vam iskazali naše potpuno usuglašavanje s izborima Carole Rackete – kapetanice malog broda Sea Watch – i s tim što je spasila živote utopljenika na Mediteranu i zbog njene odluke da ih poslije 17 dana uzaludnog čekanja iskrca u Italiji, nakon dugotrajnih patnji u njihovim prethodnim putovanjima i u naciji u ratu kao što je Libija.
Gospodine Predsjedniče, ako u Italiji solidarnost postaje zločin, obavještavamo Vas da i mi želimo činiti svako kazneno djelo ljudske solidarnosti i da se pridružujemo onome što je učinila kapetanica Rackete i da želimo da nas istražuju i sude za obranu kaznenog djela, te da prihvaćamo predviđenu kaznu za ovaj krimen. Smatramo neprihvatljivim riječi sadašnjeg ministra unutarnjih poslova koji, dok Evanđelje i krunicu koristi u predizborne svrhe, govori o ratnom činu kapetanice Rackete. Izvan svake pameti je, pa čak i smiješno, tvrditi da jedna potpuno nenaoružana sićušna mornarička jedinica koja nosi siromašne jadne utopljenike, želi i može ratovati protiv Italije. Ne postoji nikakva prijetnja i nikakav rat, osim ako to nije sadržano u tome da se mjesecima ne oslobađaju ljudska bića kojima je potrebna pomoć i koja žele živjeti. Ne ratuje se protiv siromašnih i naše mjesto predavača na Teološkom fakultetu je tamo gdje se život obezvrijeđuje i odbacuje.
Nedavno je, 21. lipnja, Papa Franjo sudjelovao je na simpoziju Teološkog fakulteta južne Italije na kojem radimo, te nas je ohrabrio govoreći: “važno je da su teolozi muškarci i žene suosjećanja – podcrtavam ovo: da su muškarci i žene suosjećanja – dirnuti potlačenim životom mnogih, današnjim ropstvom, društvenim ranama, nasiljem, ratovima i ogromnim nepravdama koje trpe mnogi siromašni ljudi koji žive na obalama ovog “zajedničkog mora”.
Iz tog razloga mi ne možemo podučavati teologiju ostajući ravnodušni prema progresivnom rastu straha, terora, sumnji, optužbi, prijetnji, poticanja na nasilje i mržnju. I upravo zato što odbacujemo strah, želimo u potpunosti ispuniti našu ulogu predavača i pridružujemo se onom što je odlučila učiniti kapetanica Rackete, jer će primat savjesti i čovječnosti ostati uvijek superiorniji od svih ljudskih zakona, posebno onih zakona koji potiču strah i otvaraju put progonima. Ovo činimo upravo inspirirani onim što nam je rekao Papa Franjo 21. lipnja:
“Teologija – držeći um i srce uprte u “milosrdnog i suosjećajnog Boga” (usp. Jn 4,2) – može pomoći Crkvi i civilnom društvu da nastavi put zajedno s mnogim utopljenicima, ohrabrujući mediteransko stanovništvo da odbije svako iskušenje ponovnog osvajanja i zatvaranja u svoj identitet. Oboje se rađa, hrani i raste iz straha. Teologija ne može napredovati u okruženju straha”.
Pišemo vam motivirani i tim moralnim imperativom na koji nas poziva Drugi vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes:
“Državnici, koji su odgovorni za opće dobro svog naroda a ujedno i promicatelji dobra cijelog svijeta, uvelike ovise o javnom mnijenju i stavovima mnoštva. Ništa im ne koristi što se trude oko izgradnje mira dokle god osjećaji neprijateljstva, prezira i nepovjerenja, rasne mržnje i ideološke tvrdoglavosti međusobno dijele i zavađaju ljude. Zato je neodgodivo potrebno da se odgoji novi mentalitet i da se javnom mnijenju dade novi smjer. Oni koji se posvećuju odgoju, osobito mladih, ili oni koji oblikuju javno mnijenje neka najvažnijom svojom dužnošću smatraju brigu da srca ljudi odgoje za nove mirotvorne osjećaje. A svi mi moramo promijeniti svoje srce i trebamo gledati na čitav svijet i na one zadatke koje mi, svi zajedno, možemo poduzeti da naš rod uznapreduje” (br. 82).
I mi, potaknuti ovim koncilskim riječima, zauzimamo jasan stav u duhu suradnje s Vašom službom šefa države, jer smo – kao predavači Papinskog teološkog fakulteta južne Italije, uključeni u tečajeve odjela San Luigi kojeg vode isusovci – već godinama promovirali put epistemološkog proučavanja i revizije akademskih tečajeva, s ciljem kontekstualizacije teološke nastave u svjetlu Tradicije vjere i unutar društveno-teritorijalnih koordinata južne Italije u kojoj živimo i za koju formiramo naše studente. U novije vrijeme područje interesa i produbljivanja proširilo se na horizont Mediterana kao kulturnog bazena koji okuplja izazove civilizacije i integracije koje su povijesno dosegnute kao ciljevi istinskog čovječanstva, a koje su danas, nažalost, kompromitirane zabrinjavajućim pokušajima sustavnog zatvaranja i zaoštravanjima prema drugim civilizacijama koje okružuju ovo isto more.
Kao profesori, gospodine Predsjedniče, vrlo smo zabrinuti zbog rastućeg ozračja mržnje i kontinuirane agresije, posebno protiv osiromašenih, oslabljenih i iskorištenih ljudi. Ova klima ne može ne uzrokovati vrlo ozbiljne posljedice u formiranju zajedničkog osjećaja Talijana, osobito najmlađih kojima imamo dužnost reći istinu, promicati dijalog i prihvaćanje, pokazati dobro nenasilja, a ne podržavati mistifikaciju i netoleranciju koja neizbježno dovodi do mržnje.
Iz tih razloga, gospodine Predsjedniče, nećemo ostaviti samom kapetanicu Rackete koja je svojom građanskom neposlušnošću pokazala strast prema uzornom čovječanstvu, a pridružujući se kapetanici i mi čekamo biti procesuirani.
Prihvatite, gospodine Predsjedniče, naše najaktivnije sudjelovanje u zahtjevnom zadatku kojeg ćete Vi izvršiti u službi Italije i u ovim sve težim mjesecima za one koji naš Ustav i Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima imaju kao svjetionike, a koji su sve češće gaženi potrebama propagande i izbornog pristanka (fratellanza.net).
Svi potpisnici su profesori Papinskog teološkog fakulteta južne Italije (odjel San Luigi):
Giorgio Agnisola, povjesničar kršćanske umjetnosti; Giuliana Albano, povjesničarka kršćanske umjetnosti; Enzo Appella, bibličar; Azzariti-Fumaroli Luigi, povjesničar filozofije; Luigi Borriello, teolog duhovnosti; Anna Carfora, povjesničarka Crkve; Umberto Rosario Del Giudice, pravnik i teolog; Giuseppina De Simone, fundamentalna teologinja; Giovanni Di Napoli, dogmatski teolog; Ettore Franco, bibličar; Dario Garribba, povjesničar Crkve; Lorenzo Gasparro, bibličar; Annalisa Guida, bibličarka; Antonio Ianniello, povjesničar Crkve; Giorgio Jossa, povjesničar Crkve; Nicola Lanza, filozofija prirode; Sabatino Majorano, moralni teolog; Giorgio Marcello, sociolog; Jluis Narvaja, patristički teolog; Armando Nugnes, dogmatski teolog; Cosimo Pagliara, bibličar; Andrea Patauner, njemački jezik; Valerio Petrarca, antropolog; Agostino Porreca, dogmatski teolog; Matteo Prodi, moralni teolog; Salvatore Purcaro, moralni teolog; Nicola Salato, dogmatski teolog; Emilio Salvatore, bibličar; Lucio Sembrano, bibličar; Sergio Tanzarella, povjesničar Crkve; Gianfranco Terziani, bibličar; Bartolomeo Puca, bibličar.