Češki filozof, sociolog i teolog Tomáš Halík dobitnik je nagrade Comenius u Naardenu u Nizozemskoj. Ova se nagrada svake godine dodjeljuje osobama koje razvijaju ostavštinu Jan Amosa Komenskog, protestantskog biskupa i pionira obrazovanja za sve. U nastavku donosimo prijevod Halíkova svečarskog govora prigodom dodjele ove nagrade.
Tomáš Halík
Dame i gospodo, uvaženi gosti!
Velika mi je čast biti prvi češki dobitnik nagrade Comenius. Čekajući bolja vremena, ova se svečanost morala nekoliko puta odgađati. No, čim se razorna oluja stišala, izbila je druga. Europa je u ratu!
U protekla dva tjedna imao sam dojam da je jedna noćna mora zamijenila drugu, strašniju, pa sam se pokušavao probuditi iz tog sna. Bilo je slično kao prije dvije godine kada nas je zahvatio prvi val koronavirusa. Kad god slušam vijesti, isprva pomislim da je to samo horor ili neki dokumentarac iz davnih vremena. Nakon nekog vremena više ne mogu gledati u brojke poginulih, ozlijeđenih ili u broj izbjeglica. Naš mozak i naša mašta jednostavno nemaju sposobnost adekvatno obraditi sve užasne slike koje vidimo ovih dana. Počinjemo se pitati nisu li „normalan svijet“ i „normalan život“ samo san iz kojeg smo se probudili u nekoj posve drugoj stvarnosti, nije li to slično kao sa sjećanjem na djetinjstvo kojeg se više ne sjećamo tako dobro.
Plan koji poznajemo
René Descartes i Comenius živjeli su u sličnoj eri, eri rata, u kojem je svijet doživio radikalno preoblikovanje. Europa se podijelila, a prijašnja izvjesnost se srušila. U svom poznatom tekstu, prije nego što otkrije „novi kontinent sigurnosti“, racionalni subjekt „Cogito“, Descartes se pita, nije li san stvarnost, a stvarnost zapravo samo san. Za njega su Bog i njegova istinitost (veracitas Dei) jamac autentičnosti jedne svakodnevne stvarnosti, jer Bog ne može biti neka vrsta zlog demona (daemon malignus). Bog tako postaje tihi pratilac razuma u njegovoj borbi za sigurnost usred tame i nasilja.
Blaise Pascal i Comenius traže Boga, „centrum securitatis“, drugdje, u ljudskom srcu. Srce ima svoj razum, koji razum ne može u potpunosti dokučiti odnosno razumjeti. U labirintu svijeta, Komenski dolazi do „same granice svijeta i svjetlosti“, gledajući u ponor smrti i ništavila bez iluzornih naočala. Tek tada dolazi u dubini čovjeka i svijeta do obraćenja.
I mi danas gledamo smrti u lice. Skidamo naočale naivnih iluzija, da je sadašnji rat samo lokalni rat negdje daleko, da će ratni zločinci u Kremlju biti zadovoljni osvajanjem Ukrajine. Vladimir Putin, Hitler našeg vremena, slijedi plan koji poznajemo iz povijesti Čehoslovačke: prvo okupirati granična područja, a zatim cijelu zemlju. Ako se demokratski svijet ne pozabavi time na vrijeme i to dovoljno čvrsto, Putin će ići dalje. A njegova će akcija biti poticaj diktatorima i ratnim zločincima diljem svijeta. Zemlje koje se na vrijeme ne oslobode svake ovisnosti o Rusiji, platit će u budućnosti visoku cijenu za svoju nacionalnu sljepoću i sebičnost.
Sloboda, dragocjena i krhka
Ako Zapad dopusti Rusiji da uništi slobodu u Ukrajini, time će izdati temeljne vrijednosti koje su stupovi njezina identiteta. Ovaj rat je borba za moralno lice Europe, ispit hrabrosti i solidarnosti. Danas smo ovdje zbog nagrade Comenius, prisjećajući se čovjeka koji je proživio patnju rata i progonstva, ali nije izgubio vjeru u Boga kao i u pobjedu mira i ljudskosti. Uvjeren sam da predsjednik Zelenski i ukrajinski narod, koji krvari u borbi za mir, slobodu i pravdu, u potpunosti zaslužuju Nobelovu nagradu za mir.
Na pragu novog poglavlja češke povijesti, Václav Havel u svojoj je prvoj novogodišnjoj poruci citirao Comeniusovu proročansku viziju da će se upravljanje ponovno vratiti u naše ruke. Tada smo se radovali povratku slobode. Danas znamo da je sloboda dar, dragocjen ali krhak dar i ujedno težak zadatak. Slobodu se stalno mora njegovati, štititi i razvijati. Vrijeme je za buđenje.
Naarden, 12. ožujka 2022. (settimana news; fratellanza.net).