U intervjuu za KNA p. Hans Zollner, voditelj Safeguarding instituta na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, posebno procjenjuje izjavu Benedikta XVI. koju je napisao za Izvještaj o zlostavljanjima u Münchenu. Zollner formulira i svoja očekivanja od odgovornih.
Nakon objave Izvješća o zlostavljanjima u nadbiskupiji München, čelnik međunarodnog Safeguarding instituta u Rimu Hans Zollner izražava svoja očekivanja od umirovljenog pape Benedikta XVI. kao i od drugih odgovornih osoba. U intervjuu kaže i zašto je vrijedan najnoviji izvještaj i što bi trebalo uslijediti.
Pitanje: Pater Zollner, upitani ste za mišljenje o izvješću ureda Westpfahl Spilker Wastl (WSW). Koji je bio vaš doprinos?
Zollner: Ono s čim sam upoznat je dio u kojem stručnjaci pišu o mogućim teološkim, kanonskim i sustavnim posljedicama. Nisam vidio niti jedan dosje, niti jednu izjavu nekog suvremenog svjedoka. Dao sam samo svoju ocjenu teorijskih zaključaka stručnjaka. Inače, isto sam učinio za WSW izvješće za Aachen i ranije za Köln.
Pitanje: Kako ocjenjujete krajnji rezultat?
Zollner: Moji komentari su prihvaćeni. Na temelju odgovora dionika i drugih, ono što ovo najnovije mišljenje čini toliko vrijednim je njegov širi pristup. Ne bavi se samo pravnim aspektima, već također mjeri ono što se dogodilo u odnosu na crkvenu sliku o sebi. Što je, inače, i bio zadatak. To također pokazuje da procjena koju je naručila i platila Crkva može vrlo dobro biti neovisna. Stvari su jasno riješene, metodologija je ispravna: ne samo da su dosjei procijenjeni, već su uključeni i oni na koje se to odnosi i intervjuirani očevici.
Pitanje: Kako bi se sada trebao ponašati bivši münchenski nadbiskup Joseph Ratzinger, umirovljeni papa Benedikt XVI.?
Zollner: Trebao bi dati jednostavnu, osobnu izjavu. U njoj bi mogao reći nešto poput: Ne sjećam se da sam bio na dotičnom sastanku. Ako sam bio tamo, pogriješio sam i ispričavam se. Čak i da je razina psihološkog znanja u to vrijeme bila drugačija, trebao sam tome posvetiti više pažnje. Žao mi je zbog toga.
Pitanje: Kako ocjenjujete njegovu izjavu na 82 stranice?
Zollner: Zaprepašten sam da se on usredotočuje samo na pravne aspekte, aspekte svjedočenja i kanonskog prava. Nedostaje svijest da se radi i o ljudskoj strani i vanjskoj percepciji. To možete vidjeti na primjeru svećenika koji masturbira pred maloljetnim djevojkama. Nije bilo kontakta, a time ni zlostavljanja, stoji u priopćenju koje je Benedikt potpisao. Inače, čujem također o velikom čuđenju iz Vatikana što ova izjava nije usklađena s drugim tijelima.
Pitanje: Ne inzistira li kanonsko pravo na izrazu “kršenje šeste zapovijedi” kako bi se moglo obuhvatiti što više vrsta ponašanja?
Zollner: Točno. To pokazuje koliko je Benediktovo razmišljanje upitno, jer se može tumačiti kako hoćete.
Pitanje: Što slijedi nakon posljednjeg izvješća?
Zollner: Rasvjetljivanje stvari u smislu proučavanja spisa i ispitivanja suvremenih svjedoka samo je jedan element obrade. Sada se polako mora vraćati povjerenje žrtava, primjerice kroz proširenje ureda pučkog pravobranitelja, koji je više od biskupijske kontakt osobe. Morate doprijeti do zajednica i obitelji u kojima je bilo i još uvijek postoje iritacije i podjele. Stvaranje klime u kojoj rane mogu zacijeliti.
Pitanje: Što očekujete od onih koji su u izvješću navedeni kao odgovorni?
Zollner: Svatko od njih bi trebao zauzeti stav pojedinačno, konkretno, uočljivo i razumljivo, i dati signal da ste razumjeli. Odvjetnik Westpfahl je rekao nešto što sam primijetio i od teologa na svojim predavanjima: Predstavnici Crkve odaju dojam da ne vjeruju u djelotvornost sakramenta pomirenja – ispovijedi – kada su u pitanju grijesi i propusti odgovornih osoba. Ispit savjesti – to bi bilo prema izvješću -, ispovijed, kajanje i čin odštete – prema klasičnom katoličkom učenju, sve su to uvjeti za oprost. To se odnosi na pojedince kao što su biskupije i biskupske konferencije (kna; fratellanza.net).