Hedviga Šleska (1174.-1243.) poznavala je bol, gubitak i bijeg – i postala je svetica zaštitnica pomirenja Nijemaca i Poljaka.
Njezin otac, grof Berthold od Andecha, bio je ambiciozan vladar koji je strateški udavao svoje kćeri: Agnes je postala supruga francuskog kralja Filipa, a Gertrudin brak s mađarskim kraljem Andreasom dao je slavnu Elizabetu Tirinšku. Hedviga se pak udala s dvanaest godina za obećavajućeg Henrika I. iz šleske dinastije Piast.
Iako se na kraljevskom dvoru govorio i njemački, Hedviga je željela naučiti i poljski, jezik većine stanovništva. Pomagala je potrebite, bavila se njegom i osnivala ženske samostane. Sama Hedviga živjela je nepretencioznim i skromnim životom.
Vladajući par imao je sedmero djece, od kojih je četvero rano umrlo. Kći Gertruda pobjegla je u samostan od nasilnog muža, a sin Konrad doživio je nesreću u lovu.
Nakon suprugove smrti 1238., Hedviga je ušla u samostan Trzebnica (Trebnitz) koji je sama osnovala, ali je 1241. morala pobjeći na Odru pred Mongolima. Njihov posljednji sin, Heinrich II., pao je u bitci kod Legnice.
Hedviga je umrla 1243., a kanonizirana je 1267. Nakon Drugog svjetskog rata raseljeni Šlezi donijeli su štovanje Hedvige u svoje nove župe. Danas je Hedvigin grob u Trzebnicu drugo najveće hodočasničko mjesto u Poljskoj. Njezin spomendan je 16. listopada (katholisch.de; fratellanza.net).