Foto: © kna/CNS photo/Paul Haring (arhivska)
Dekan Kardinalskog zbora kardinal Giovanni Battista Re u propovijedi na „misi za izbor rimskog prvosvećenika“ u bazilici sv. Petra u Vatikanu uoči početka konklave u srijedu 7. svibnja uputio je na odgovornost koju kardinali elektori imaju za Crkvu i svijet. Njegovu homiliju prevodimo u cijelosti.
Giovanni Battista Re
U Djelima apostolskim čitamo da su, nakon Kristova uzašašća na nebo i iščekujući Pedesetnicu, svi bili postojani i jednodušni u molitvi zajedno s Marijom, Isusovom Majkom (usp. Dj 1,14).
To je upravo ono što i mi činimo, svega nekoliko sati prije početka konklave, pod pogledom Majke Božje koja je postavljena pokraj oltara u ovoj Bazilici koja se uzdiže nad grobom apostola Petra.
Osjećamo da je s nama ujedinjen sav Božji narod sa svojim osjećajem vjere, ljubavi prema Papi i pouzdanim iščekivanjem.
Ovdje smo kako bismo zazvali pomoć Duha Svetoga, molili za njegovu svjetlost i snagu da bi bio izabran Papa kakvog Crkva i čovječanstvo trebaju u ovom teškom i složenom povijesnom trenutku.
Moliti, zazivajući Duha Svetoga, jedini je ispravan i neophodan stav dok se kardinali elektori pripremaju na čin najveće ljudske i crkvene odgovornosti te na izbor od iznimne važnosti – ljudski čin u kojem valja ostaviti po strani svaku osobnu računicu i imati u srcu i umu samo Boga Isusa Krista i dobro Crkve i čovječanstva.
U Evanđelju koje smo upravo čuli odjeknule su riječi koje nas vode u srce Isusove oproštajne poruke – njegova duhovnog testamenta koji je dao apostolima one večeri u Cenakulu: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“. Da bi pojasnio što znači „kao što sam ja vas ljubio“ i dokle treba ići ta ljubav, Isus dodaje: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13).
To je poruka ljubavi koju Isus proglašava „novom zapovijedi“. Nova je jer pozitivno preobražava i znatno proširuje starozavjetnu opomenu: „Ne čini drugome ono što ne bi želio da drugi učini tebi“.
Ljubav koju Isus otkriva nema granica i treba obilježavati misli i djelovanje svih njegovih učenika, koji u svome ponašanju moraju uvijek pokazivati autentičnu ljubav i zauzimati se za izgradnju novoga društva – one civilizacije ljubavi kako ju je nazivao Pavao VI. Ljubav je jedina sila sposobna promijeniti svijet.
Isus nam je dao primjer te ljubavi na početku Posljednje večere iznenađujućim činom: ponizio se kako bi služio drugima, oprao je noge apostolima – bez iznimke, ne isključujući ni Judu koji će ga izdati.
Ova Isusova poruka povezana je s onim što smo čuli u prvom čitanju iz proroka Izaije, koji nas podsjeća da je temeljna osobina pastira ljubav koja ide sve do potpunog darivanja samoga sebe.
Liturgijski tekstovi ove euharistijske proslave upućuju nas, dakle, na bratoljublje, na uzajamnu pomoć i zalaganje za crkveno zajedništvo i sveopće ljudsko bratstvo. Među zadaćama svakog Petrova nasljednika nalazi se i ona da potiče rast zajedništva: zajedništva svih kršćana s Kristom; zajedništva biskupa s Papom; zajedništva biskupa međusobno. Ne zajedništva zatvorenog u sebe, nego usmjerenog prema ljudima, narodima i kulturama, imajući na srcu da Crkva bude uvijek „dom i škola zajedništva“.
Također se snažno naglašava potreba čuvanja jedinstva Crkve na putu koji je Krist trasirao apostolima. Jedinstvo Crkve Krist želi; to nije uniformnost, već čvrsto i duboko zajedništvo u različitostima, pod uvjetom da se ostane potpuno vjernima Evanđelju.
Svaki Papa nastavlja utjelovljivati Petra i njegovu misiju te tako predstavlja Krista na zemlji; on je stijena na kojoj je izgrađena Crkva (usp. Mt 16,18).
Izbor novog Pape nije samo smjena osoba, nego je to uvijek povratak Apostola Petra.
Kardinali izbornici dat će svoj glas u Sikstinskoj kapeli, gdje – kako kaže apostolska konstitucija Universi dominici gregis– „sve doprinosi jačanju svijesti o Božjoj prisutnosti pred kojom će svaki čovjek jednoga dana morati stati na sud“.
U Rimskom triptihu papa Ivan Pavao II. izrazio je želju da, u časovima velike odluke, Michelangelova slika Krista Suca potakne svakog kardinala na svijest o veličini odgovornosti stavljanja „vrhovnih ključeva“ (Dante) u prave ruke.
Zato molimo da nam Duh Sveti, koji nam je u posljednjih sto godina podario niz zaista svetih i velikih papa, daruje novog Papu po Božjem srcu – za dobro Crkve i čovječanstva.
Molimo da Bog Crkvi podari Papu koji će znati probuditi savjesti i moralne i duhovne snage u današnjem društvu, obilježenom velikim tehnološkim napretkom, ali sklonom zaboravu Boga.
Današnji svijet mnogo očekuje od Crkve u očuvanju temeljnih ljudskih i duhovnih vrednota, bez kojih suživot među ljudima neće biti ni bolji ni donijeti dobro budućim naraštajima.
Neka Blažena Djevica Marija, Majka Crkve, po svojoj majčinskoj intervenciji izmoli da Duh Sveti prosvijetli umove kardinala izbornika i učini ih složnima u izboru Pape kakvog naše vrijeme treba (vatican.va; fratellanza.net).