Nadbiskup Lingua, u Zagrebu od 2019. godine, za Vatican News govori o ranama dva potresa u manje od godinu dana i pandemiji koja je turizam bacila na koljena. O migrantskoj izvanrednoj situaciji kaže: “ne trebamo tražiti krivce, već rješenja”. Lingua je bio nuncij u Iraku do 2015. godine, uvjeren je da će sastanak pape Franje i ajatolaha Al Sistanija “dati vrlo snažnu poruku i povećati dijalog”
Alessandro Di Bussolo – Vatican News
“Papi donosim hrvatsku Crkvu koju su iskušala” dva potresa u manje od godinu dana i “ekonomsku štetu koju je pandemija donijela turizmu, njenom glavnom, ali živom resursu”, i reći ću mu da je “njegov posjet Iraku blagoslov”, te da će njegov susret s velikim ajatolahom Al Sistanijem “osnažiti dijalog i u praksi primijeniti poruku enciklike Fratelli tutti“. Nadbiskup Giorgio Lingua, kojeg danas prima papa Franjo, apostolski je nuncij u Hrvatskoj od srpnja 2019., ali je od 2010. do 2015. bio papinski predstavnik u Iraku i Jordanu, a kasnije i na Kubi.
Blaženi Stepinac, “biskup s mirisom ovaca”
Šezdesetogodišnjak, iz Fossana u Piemontu, u provinciji Cuneo, monsinjor Lingua za Vatican News govori i o drami migranata na “balkanskoj ruti”, uvjeren da nije vrijeme za “tražiti krivce“, već “pronaći rješenja” i donositi odluke u kojima je “bolje pogriješiti zbog prekomjerne velikodušnosti nego prekomjerne krutosti”. Govori o “ljubavi Hrvata prema blaženom kardinalu Stepincu, biskupu koji je zaista mirisao na ovce” i o snazi vjere iračkih kršćana, unatoč svemu. S radošću se prisjeća sudjelovanja više od 500 mladih Kubanaca u Svjetskom susretu mladih u Panami 2019. godine, te govori o balkanskoj zemlji u kojoj zastupa Papu manje od dvije godine:
Lingua: Papi donosim živu i prokušanu Hrvatsku, kušanu tragedijama koje su bile izazvane s dva potresa, jedan s epicentrom u blizini Zagreba od 5,2 po Richteru, drugi u Petrinji, u sisačkoj biskupiji, jačine 6,4, sve to u najgorem trenutku epidemije. Prvi potres u Zagrebu dogodio se prve nedjelje lockdowna, dok je Petrinjski stigao u drugom lockdownu tijekom drugog velikog pandemijskog vala. Ove dvije tragedije dodane su šteti koju je ekonomski nanijela i pandemija koronavirusa, koja je imala ogroman utjecaj na glavni resurs zemlje, a to je turizam. Papi donosim ponosan narod, povezan na njegove korijene, a istovremeno i narod koji gleda u budućnost, koji gleda u Europu. Neki s malo skepticizma, drugi s više nade i optimizma, ali sve u svemu donosim dobro organiziranu Crkvu koja očito ima, kao i svugdje, neke probleme koje se ne može poreći, ali u cjelini je živa Crkva. Mislim na neke rese koje su možda pomalo klerikalne. Ali ono što karakterizira ovu Crkvu je predanost Gospi i velika privrženost Svetom Ocu i Rimskoj Crkvi. Možda sam se zato osjećao vrlo dobrodošlo: gdje god da odem, susrećem ljude koji toplo izražavaju svoju naklonost prema Papinu predstavniku, a time i prema Svetom Ocu.
Uz ovu tešku situaciju, tu je i izvanredna situacija migranata na “balkanskoj ruti”, od kojih su mnogi maloljetnici bez roditelja. Kako se može odgovoriti na apel Pape Franje za humanitarnu skrb za te ljude?
Lingua: Situacija je vrlo teška i složena. Bez sumnje, pred očima svih je humanitarna kriza koja se ne može ignorirati, koja se vidi. Mladi i odrasli, u nekim slučajevima i djeca, koji su prisiljeni suočiti se s oštrom zimom u očajnim uvjetima. No mislim da nije vrijeme za traženje odgovornih i krivih zbog čega su tu i zašto su u tim uvjetima, nego je važno okupiti se kako bismo pronašli rješenja. Sukob koji je u nekim slučajevima nastao između vlada i nevladinih organizacija ne čini mi se zdravim, uistinu nije dobar ni za koga, a povrh svega šteti onima koji bi željelo pomoći. Osobno mislim da je kod donošenja odluka bolje pogriješiti prekomjernom velikodušnošću nego prekomjernom krutošću. Također zato što postoji rizik od trovanja srca onih koji su otišli, koji su napustili svoju zemlju, možda pomalo naivno, ali i s puno nade, te izazvati očaj. Jer bivaju dvostruko razočarani: svojim zemljama i onima koji za koje su mislili da će ih prihvatiti. Mora se imati na umu da ne postoje niti ekonomski niti ratni migranti koji svoju zemlju napuštaju dragovoljno. Ako nema nade za bolju budućnost, razočaranje može imati vrlo ozbiljne negativne posljedice.
Kakva su očekivanja hrvatske kršćanske zajednice glede moguće kanonizacije blaženog kardinala Stepinca?
Lingua: To je pitanje koje mi postavljaju gdje god idem i uvijek s većim inzistiranjem. Morao sam biti impresioniran likom ovog blaženika kojeg Hrvati smatraju ocem, pa stoga razumijem i njihovo nestrpljenje da ga vide uzdignuta na čast oltara. Prošli tjedan slavio sam Misu u njegovoj rodnoj župi i rekao nešto što sam shvatio da se jako sviđa [slušateljima], ali uvjeren sam da je tako. Rekao sam da sam proputovao mnoge dijelove svijeta, u gotovo 30 godina diplomatske službe, i rijetko sam našao toliko naklonosti i divljenja jednog naroda prema svecu, kao što to čini hrvatski narod prema blaženom Stepincu. I čini mi se da je to opravdano, također zato što u Stepincu vidim profil biskupa kako ga ocrtava papa Franjo. Što ga više upoznajem, to ga više cijenim. On je biskup koji je uistinu mirisao na ovce, bio je blizak svom narodu, koji je Crkvu doživljavao kao poljsku bolnicu i zato je zasukao rukave da čini što je mogao, da dočeka siromahe, izbjeglice. Bili smo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Koliko je socijalnih djela i koliko crkava pokrenuo! Gdje god da odem, nađem nekoga tko mi kaže: “Evo to je želio Stepinac, ovo je on napravio, ovo je planirao ali nije uspio ostvariti”, ili “došli smo ovdje jer nas je on htio”. Onda vidim da je jedna od glavnih zadaća nuncija tražiti kandidate za biskupe i u tome mi nije teško imati idealan profil ispred sebe: nalazim ga kod kardinala Stepinca. To ne znači da kanonizacija treba biti sutra, ali želim reći da mi je puno dao i nadam se da će i dalje mnogo dati hrvatskoj Crkvi, posebno potičući nasljedovatelje.
Doznalo se da je prije dvije godine bila bratska vizitacija zagrebačkom kardinalu nadbiskupu Bozaniću, na zahtjev Pape, što nam možete reći o ishodu te vizitacije?
Lingua: Ne mogu Vam mnogo reći jer se ništa nije saznalo. Nedavno sam, imajući priliku upoznati nadređene Kongregacije za biskupe, u ime kardinala Bozanića, pitao sam kardinala prefekta što se dogodilo s ovom vizitacijom koja se dogodila prije dvije godine i kardinal Ouellet mi je objasnio da postoji razlika između bratske vizitacije i apostolske vizitacije. Apostolski vizitator ima mandat istražiti određene okolnosti koje su već utvrđene. Postoji problem i on mora vidjeti tko je odgovoran i predložiti mjere. S druge strane, bratska vizitacija se traži kada je riječ o nekom kardinalu i postoje samo glasovi, glasine, npr. lošeg upravljanja ili problemi upravljanja moralne prirode, ali kao glasine. I tada bratski vizitator mora bratski istražiti, kako sama riječ kaže, ali na neformalan način i na kraju bratske vizitacije, obično nema priopćenja, kada se ne smatra da je potrebna daljnja intervencija.
Prije dolaska u Zagreb 2019. godine bili ste nuncij na Kubi 4 godine, proživljavajući delikatne trenutke zemlje, od smrti Fidela Castra do nada u obustavu embarga Sjedinjenih Američkih Država, koji su potom pale, te na kraju dva posjeta Pape Franje u nekoliko mjeseci. Čega se sjećate iz tih godina i kakvu ste kubansku Crkvu ostavili?
Lingua: Sjećam se Crkve pune nade. Pronašao sam prekrasan sklad, lijepo zajedništvo između biskupa koji su uvijek u dijalogu s vlastima. Ponekad se žale da nisu dobili dovoljno, drugi put su zahvalni na postignutom. Jedna stvar koja me posebno obradovala je vidjeti mlade koji su u značajnom broju mogli otići na Svjetski dan mladih u Panami 2019. godine. To je prvi put da je preko 500 kubanskih mladih osoba sudjelovalo u tome i to daje dobru nadu. Prije mog odlaska želio sam izreći dojam stvarnosti i na pitanje koje su mi mnogi postavili: postoji li na Kubi vjerska sloboda ili ne, rekao sam da sa sigurnošću mogu reći da postoji puna sloboda kulta, u smislu da u crkvama možete raditi bilo koju aktivnost, bilo koju ceremoniju, ali rekao sam da vjerska sloboda, možda, s našeg gledišta još nije potpuna. Jer iako postoji velika tolerancija prema onome što se radi čak i na razini odgoja, poučavanja, mnogo puta naš trud, naš rad još uvijek nije službeno prepoznat i stoga vjerujem da još uvijek možemo hoditi, ali i da smo već napravili ogromni zajednički hod.
Prije Kube, Vaše prvo mjesto apostolskog nuncija bilo je u Iraku i Jordanu, od 2010. do 2015. Godine su to povlačenja stranih trupa iz Bagdada, ali i uspona ISIS-a, sve do dramatičnog bijega kršćana iz Ninivske ravnice u srpnju 2014. godine. Što Vam je ostalo od tih godina?
Lingua: Ostaje uspomena na Crkvu koja pati i na jednu snažnu Crkvu. Iznad svega, želio bih naglasiti snagu iračkih kršćana, koji su unatoč vrlo teškim vremenima zadržali svoju vjeru. Jasno je da su mnogi bili prisiljeni, gotovo pogurani, napustiti zemlju i otići poput svoga oca Abrahama, koji je pozvan po pozivu, oni možda više prisilom nego pozivom, u potrazi za boljom budućnošću. Ali uvijek me dirala velika snaga njihove vjere.
U svjetlu Vašeg iskustva u bliskoistočnoj zemlji, kakav bi značaj mogao imati sljedeći posjet pape Franje?
Lingua: Mislim da će Papin posjet Iraku biti veliki blagoslov. Možda postoje sumnje u uspjeh, u rizike koje nosi, ali uvjeren sam da će Gospodin pomoći Svetom Ocu i bit će to vrlo važna prilika da se u praksi primijeni poruka enciklike Fratelli tutti. Po meni će jedan od najznačajnijih trenutaka biti susret s velikim ajatolahom Al Sistanijem, kojega sam imao zadovoljstvo posjetiti nekoliko puta. Uvijek me dirala njegova jednostavnost: on je vođa mira, koji traži dobro svih, koji ima osjećaj bratstva, što nije mali podvig. I zato sam siguran da će se s ovog sastanka roditi vrlo lijepa, vrlo snažna poruka: dijalog će se uvećati jer ne postoji drugi način rješenja osim dijaloga i to će biti veliko ohrabrenje za kršćane, nakon tako teških godina. Siguran sam da će Gospodin izliti svoje blagoslove na ovom putovanju, čak i u ovo vrijeme dodatnih poteškoća poput pandemije.
U listopadu 2013. na konferenciji u vašem Pijemontu rekli ste da ste optimistični u pogledu budućnosti kršćana u Iraku. Je li još uvijek tako mislite?
Lingua: Naravno, sada je teško procijeniti iz daleka i bez uzimanja u obzir stvarnosti. U biti, veliki problem posljednjih nekoliko godina od mog odlaska, a to je uspostava ISIS-a, u određenom je smislu uvelike smanjen, pa postoji razlog da i dalje imamo pouzdanje i optimizam. Ali mislim da su neophodne geste poput Papinog posjeta, poput poticaja, poput izgradnje sveučilišta, onog u Erbilu itd., kako bi mladim kršćanima pružili razloge da tamo ostanu i budu svjedoci svoje vjere (vatican news; fratellanza.net).