Papa Franjo u apostolskoj pobudnici Gaudete et Exsultate o pozivu na svetost u današnjem svijetu (19. ožujka 2018.) u podnaslovu Ideologije koje osakaćuju srce Evanđelja (100-103) upozorava:
100. Nažalost, ponekad nas ideologije vode do dviju štetnih pogreški. S jedne strane, pogrešno je kada kršćani zahtjeve Evanđelja razdvajaju od svog osobnog odnosa s Gospodinom, od unutarnjeg sjedinjenja s Njim, od milosti. Ovako se kršćanstvo pretvara u svojevrsnu nevladinu organizaciju, lišavajući ga one sjajne duhovnosti koju su tako dobro živjeli i očitovali sveti Franjo Asiški, sveti Vinko Paulski, sveta Terezija iz Kalkute i mnogi drugi. Ovim velikim svecima ni molitva, ni Božja ljubav, ni čitanje Evanđelja nisu umanjili strast i djelotvornost njihova zauzimanja za druge, već upravo suprotno.
101. Drugu štetnu ideološku grešku čine oni koji sumnjaju u socijalnu zauzetost drugih, smatrajući to površnim, svjetovnim, sekulariziranim, imanentističkim, komunističkim, populističkim. Ili tu socijalnu zauzetost relativiziraju kao da postoje druge važnije stvari u životu ili kao da ih zanima samo određena etika ili stvar koju oni brane. Na primjer, obrana nevinih nerođenih treba biti jasna, čvrsta i strastvena, jer je u pitanju dostojanstvo ljudskog života, uvijek svetoga, a to zahtijeva ljubav prema svakoj osobi bez obzira na stupanj njezina razvoja. Ali jednako je svet i život siromašnih koji su već rođeni, koji se bore u bijedi, napuštenosti, isključivanju, u trgovini ljudima, u skrivenoj eutanaziji bolesnih i starijih kojima se uskraćuje njega, u novim oblicima ropstva ili su na bilo koji način odbačeni. Ne možemo predložiti ideal svetosti koji ignorira nepravdu ovoga svijeta, u kojemu neki slave, veselo troše i svode vlastiti život na novosti potrošnje, dok drugi samo gledaju izvana, dok njihov život prolazi i završava u siromaštvu.
102. Često čujemo kako bi – pred relativizmom i ograničenjima suvremenog svijeta – situacija migranata, primjerice, bila sporedno pitanje. Neki katolici kažu da je to sekundarno pitanje u odnosu na “ozbiljne” teme bioetike. Da to govori neki političar zabrinut za svoje uspjehe, mogli bismo razumijeti, ali ne i kršćanin, kojemu pristaje jedino stav da se u stavi u kožu onoga brata koji riskira život kako bi dao bolju budućnost svojoj djeci. Možemo li prepoznati da je to upravo ono što Isus traži od nas kada nam kaže da u svakom strancu prihvaćamo Njega samoga (usp. Mt 25, 35)? Sveti Benedikt ga je prihvatio bez zadrške i, premda je to moglo “zakomplicirati” život njegovih redovnika, odredio je da sve goste koji se pojave u samostanu treba prihvatiti “kao Krista”, iskazujući im čak i geste klanjanja, te da se prema siromašnim hodočasnicima odnosi “s najvećom pažnjom i brigom”.
103. Nešto slično se propisuje u Starom zavjetu, gdje stoji: “Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj” (Izl 22, 20). “Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji (Lev 19, 33-34). Ne radi se, dakle, o inovaciji Pape ili o nekom prolaznom oduševljenju. I mi smo, u svojim konkretnim prilikama, pozvani živjeti put duhovne mudrosti koju nam je izložio prorok Izaija kada govori o tome što je Bogu ugodno: “Podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut’ poput zore tvoja svjetlost” (58, 7-8).
U broju 115 iste pobudnice o pozivu na svetost Papa piše:
115. I kršćani mogu sudjelovati u mrežama verbalnog nasilja putem interneta i različitih foruma digitalne komunikacije. Granice mogu biti prekoračene i u katoličkim medijima, toleriraju se klevete i ogovaranja, te se čini da su isključeni svaka etika i svako poštivanje dobrog imena drugih. Tako nastaje opasni dualizam, jer se u tim mrežama govore stvari koje bi u javnom diskursu bile neprihvatljive, a vlastito se nezadovoljstvo pokušava nadoknaditi bijesnim ispoljavanjem želje za osvetom. Upadljivo je da se ponekad, tvrdeći kako se brane druge zapovijedi, potpuno ignorira osmu: “Ne reci lažna svjedočanstva”, te se nemilosrdno uništava slika drugih. Tu se pokazuje da je neobuzdan jezik “svijet zla” te da “zapaljen od pakla, zapaljuje cijeli naš život” (Jak 3,6).
Prijevod: Fratellanza umana (11.06.2020.)
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.