Post vjerujućih i nevjerujućih. Kardinal Francesco Montenegro: “Ako ostavim psa na ulici, riskiram novčanu kaznu, a ako ljude ostavim u moru i oni umru, ništa mi se neće dogoditi”. Apel p. Zanotellija
Nello Scavo
“Možda je bolje biti životinja kako bi se doživjelo drugačiji tretman: ako napustim psa na ulici, riskiram novčanu kaznu, ali ako ljude ostavim u moru i oni umru, ništa mi se neće desiti. Došli smo dotud da eksternaliziramo naše granice i u Libiaru šaljemo ljude natrag, kako ne bismo zaprljali ruke”. Ovim je riječima kardinal Francesco Montenegro najavio pridruživanje štafeti posta, koji započinje u ponedjeljak Velikog tjedna. Inicijativa je to kojom ljudi “osjećaju ogorčenost i prosvjeduju zbog kontinuiranog kršenja prava onih koji migriraju”, objasnili su promotori, uključujući p. Alexa Zanotellija.
“Post je ovo za pravdu u solidarnosti s migrantima”, objašnjava mreža Casa Comune, obitelji misionara kombonijanaca, a sve “kako bi naglasili – dodaju promotori – političku dimenziju ovog čina kojeg dijele i redovnici u samostanima, građani u svojim domovima i mnoge druge skupine”. Cilj je “da milijun osoba zajedno s namjerom poste i osjete glad – primjećuje p. Zanotelli – jer je to gesta protesta protiv duboko nepravednog sustava”. Nejednakosti su to koje u Mediteranu pronalaze «crno more», groblje lica koja su kucala na naša vrata, ali su stradali u ovom moru”.
I upravo u vrijeme Covida-19, ljudska prava ne mogu biti tema koju treba zanemariti pod izlikom pandemije. Kardinal Montenegro upozorava: “Ugroženost budućnosti i vitalnost društva i Crkve mjere se u odnosu prema imigraciji”. Nadbiskup Agrigenta na Siciliji obraća se upravo kršćanskoj zajednici i crkvenim strukturama, koje su dočekale Papu Franju na Lampeduzi 8. srpnja 2013. na njegovom prvom papinskom putovanju: “Crkva mora učiniti više kako bi ispunila Papinu poruku, Fratelli tutti. I o ovoj temi, kao i o temi nepravde i siromaštva, nisu nam potrebne samo konferencije”.
Temeljna je ovdje uloga politike, koja prečesto “svaku osobu smatra glasačom – dodaje kardinal – a umjesto toga moramo potvrditi dostojanstvo ljudi i prepoznati neugodnu istinu: ti ljudi dolaze ponovno uzeti ono što smo im mi preoteli, no mi ne želimo to dijeliti”. Nažalost, “politika koja zna gledati na daleko ne postoji, a imigrant je – inzistira nadbiskup – postao kategorija: ako umre, ne smeta nam. Mediteran je postao tečno groblje, mrtvih je najmanje 60.000, ali naš život ide dalje i nikad se ne pitamo koliko smo odgovorni za te smrti”.
Svaka osoba, zajednica, udruga može se registrirati i sudjelovati u “radikalnoj i nenasilnoj gesti obrane života i dostojanstva braće i sestara migranata, nasuprot site i ravnodušne ekonomije koja ubija i svijeta koji više ne dopušta da ga dotaknu bol i prave suze ‘odbačenih'”, objašnjava Antonio Soffientini iz kombonijanske Cantiere Casa Comune. Poziv je to, dakle, na post svake prve srijede u mjesecu ispred prefektura i Parlamenta.
“Započinjemo vrijeme – podsjeća p. Zanotelli – koje kršćani nazivaju Velikim tjednom, našim očima i srcem okrenutima Raspelu. Na to je Raspelo, na ulazu u Apostolsku palaču, Papa Franjo dao staviti zaštitni prsluk migranta koji je umro na Mediteranu, da podsjeti sve na imperativnu obvezu spašavanja svakog ljudskog života, moralnu dužnost koja spaja vjerujuće i nevjerujuće”. Otuda apel da se okrenemo prema “današnjim raspelima, u njihovim mukama na saharskoj, azijskoj, balkanskoj, srednjoameričkoj ruti, da bi se potom našli ispred zidova i bodljikavih žica koje su postavile bogate nacije. Tisuće su mučenih muškaraca i žena silovanih u libijskim koncentracijskim logorima. Osuđeni su na smrt na Mediteranu”. Ponovimo s kardinalom Francescom Montenegrom: “Krist dolazi na ovim brodovima a mi ga ne vidimo” (avvenire.it; fratellanza.net).