Papina homilija u domu Santa Marta: “Bliskost kršćana s Gospodinom uvijek je zajedničarska. Ona je osobna, ali u zajednici. Bliskost bez zajednice, bez kruha, bez Crkve, bez naroda, bez sakramenata je opasna”.
Andrea Tornielli – Vatican News
“Bliskost [familiarità] bez zajednice, bez kruha, bez Crkve, bez naroda, bez sakramenata je opasna”. U homiliji jutarnje mise u domu Santa Marta – koju prati i koja tješi milione ljudi u ovom vremenu prisilne izolacije i koja pomaže u održavanju jedinstva zajednica – Franjo je govorio o riziku da se vjera živi na intimistični način. Papino razmišljanje polazi od ulomka iz Ivanova evanđelja: Isus koji čeka učenike na obali Tiberijatskog jezera, zabavlja se s njima i jede ribu pečenu na roštilju zajedno s njima. To je obiteljska bliskost koja dolazi kroz sjedenje za stolom za kojim se zajedno razgovara.
Za kršćanina je to – objasnio je Franjo – “svakodnevna bliskost s Gospodinom”, poput one kada se sjedi za stolom kako bi doručkovao i prirodno govorio o onome što mu je na srcu. Bliskost koja je uvijek zajedničarska, a istovremeno je osobna i intimna. Jer, bliskost bez zajednice, bez ljudskih odnosa, bez dijeljenja kruha, bez sakramenata, može riskirati da postane “gnostička”, prolazna. To jest, da se svede na “bliskost samo za mene, odvojena od Božjeg naroda”. Dok je ona što su je iskusili apostoli s Isusom oduvijek bila zajedničarska bliskost, življena za stolom – znakom zajednice, “sa Sakramentom, s kruhom”.
Izolacija na koju smo u ovom trenutku prisiljeni zbog pandemije, nemogućnost sudjelovanja u euharistijskom slavlju u ovoj izvanrednoj situaciji, također ne smije sa sobom dovesti i do rizika da postanemo ovisni od življenja intimistične vjere. Milijuni ljudi danas se povezuju kroz masovne medije kako bi pokušali živjeti svoju pripadnost zajednici, oni su zajedno preko ekrana, bez da su to i fizički. U ovom trenutku to je neophodni način, jedini mogući u izvanrednim okolnostima za koje se svi nadamo da će čim prije završiti.
No ona nas ne može natjerati da zaboravimo kako su Crkva, sakramenti, narod Božji konkretni. Bliskost koja je življena preko medija je od pomoći i predstavlja danas – objašnjava Papa – način na koji “izaći iz tunela, a ne ostati u njemu”. Franjo nas stoga poziva da ovaj način ne smatramo normalnim, koji ipak pruža utjehu mnogim ljudima posljednjih tjedana podržavajući ih u samoći i kušnji. U stvari, kršćani su umetnuti u zajednicu, u Božji narod, narod u tijelu i krvi koji lomi kruh, sluša Riječ, dijeli milosrđe i naviješta radost Evanđelja od osobe do osobe, svjedočenjem života i konkretne bliskosti. Oni su ljudi koji znaju kreativno iskoristiti sve mogućnosti koje nude nove tehnologije kako bi održali kontakt i došli do onih koji su sami, uvijek očekajući, kad to bude moguće, fizički se ponovno naći oko euharistijskog stola. To je narod koji svakodnevno osjeća Papinu pratnju i koji sa zahvalnošću gleda na brojne svećenike, redovnice, volontere koji su ovih dana pronašli način da se konkretno približe umirućima, bolesnima, odbačenima, riskirajući svoj život, nerijetko ga i žrtvujući.
Fratellanza umana (17.04.2020.)
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.