Jacques Gaillot: Sanjao sam Crkvu…

Dana 12. siječnja 1995. francuski biskup Jacques Gaillot (rođen 1935.) pozvan je na sastanak u Vatikan s kardinalom Bernardinom Gantinom. Ponuđen mu je izbor da podnese ostavku na svoje biskupsko sjedište i da već sa 60 godina života postane biskup emeritus biskupije Évreux, ili da bude smijenjen po službenoj dužnosti. U potonjem slučaju, dobio bi naslovnu biskupiju Partenia u Alžiru. Gaillot je odlučio ne dati ostavku. Napustio je Vatikan i, vraćajući se u Francusku, održao je konferenciju za novinare, davši kratko priopćenje za javnost u kojem je objasnio događaje:

«Kardinal Gantin, prefekt Kongregacije za biskupe, pozvao me u Rim 12. siječnja 1995. u 9.30. Prijetnje koje su se okomile na mene nakon nekog vremena stupile su na snagu. Istekao je rok. Rečeno mi je da sam smijenjen s dužnosti biskupa i da će stolica u Evreuxu biti proglašena upražnjenom sutra u podne. Zamoljen sam da dam ostavku, smatrao sam da imam dobre razloge za odbijanje. – biskup Jacques Gaillot, biskupija Partenia».

Sjedište Partenije, danas smješteno u pustinji Alžira, zapravo ne postoji od 5. stoljeća, kada su te zemlje bile dio rimske provincije Mauretanije. Ovo imenovanje lišilo ga je svake pastoralne odgovornosti. Gaillot i dalje djeluje, no od tada putem interneta, kao “virtualni biskup”.

Gaillot nikada nije htio imati biskupski grb ili moto ni prije ni nakon njegova uklanjanja, tvrdeći da su oni tipičniji za plemstvo nego za Crkvu. U prilog njegovoj snažnoj želji da dosegne “prognane” govori i činjenica da je do odlaska sa svog mjesta u biskupiji Évreux posjetio više zatvora nego bilo koji biskup u povijesti Francuske.

Gaillot se od početka svoje biskupske službe nije uklapao u većinska mišljenja, tako je, primjerice, još 1983. uz još samo jednog biskupa (od ukupno 110 u tadašnjoj Francuskoj BK) izrazio suprotan stav ideji da nuklearno oružje može biti legitimno sredstvo odvraćanja.

Nakon što je 1995. godine uklonjen iz svoje biskupije, biskup Jacques Gaillot (Glas pustinje) napisao je sljedeći komentar:

«Sanjao sam: da ću moći biti uz siromašne, isključene, zanemarene, a da ne moram objašnjavati ili pravdati se onima koji imaju bogatstvo, sigurnost ili utjehu. Da mogu otići tamo gdje me poziva tjeskoba, a da ne moram slati obavijest. Da mogu pokazivati svoju ogorčenost nad bijedom, nepravdom, nasiljem, prodajom oružja, upravljanjem glađu, a da me ne smatraju umiješanikom u politiku. Sanjao sam da ću moći živjeti svoju vjeru unutar Crkve, ali i u društvu, u moje vrijeme i s mojim vremenima. Sanjao sam o slobodi mišljenja i izražavanja, rasprave i kritiziranja, bez straha od giljotine. Sanjao sam da budem drugačiji u jedinstvu vjere, da ostanem sam, a ipak solidaran s drugima. U konačnici, nadao sam se da ću moći naviještati evanđelje slobode bez da budem marginaliziran».

Uklanjanje biskupa Gaillota iz Evreuxa izazvalo je emocionalne odgovore tisuća ljudi diljem Francuske i ostatka svijeta. Dvadeset tisuća ljudi, uključujući Gaillotovu majku, prisustvovalo je njegovoj oproštajnoj misi kao biskupa ordinarija u katedrali u Évreuxu te su ostali na ulici u znak protesta protiv odluke Vatikana. Prosvjednici su se ujedinili pod vodstvom gradonačelnika grada i marširali ulicama po kiši. Gaillot je potom u biskupiji ostavio križ, mitru i biskupski štap (pastoral).

Vijest o njegovom smjenjivanju prenijela je te 1995. godine i Informativna katolička agencija (07.02.1995.) iz Zagreba koja navodi njegove riječi: “Žrtva sam pritiska konzervativnih skupina na Vatikan”. Kao razlog smjene naveo je također utjecaj moćnih francuskih organizacija Obiteljske katoličke udruge i organizacije Opusa Dei. “Gaillot je predložio posebno zasjedanje francuskih biskupa na kome bi se raspravljalo o njegovom slučaju, problemu solidarnosti među biskupima i odnosu prema Rimu. Stalno vijeće Francuske biskupske konferencije odbilo je taj prijedlog”, objavila je IKA.

Dvadeset godina kasnije

U rujnu 2015. Papa Franjo primio ga je u svoju rezidenciju u Vatikanu gdje su imali 45-minutni susret. Gaillot je nakon razgovora rekao kako ga je Fapa ohrabrio da nastavi s aktivizmom u ime migranata i izbjeglica te kako je “zaljubljen” u Franju (fratellanza.net).