Isusovačka služba za izbjeglice BiH nedavno je u Sarajevu otvorila Sigurnu kuću za djecu i maloljetnike bez pratnje
Roberta Nikšić – JRS
Isusovačka služba za izbjeglice BiH nedavno je u Sarajevu otvorila Sigurnu kuću za djecu i maloljetnike bez pratnje. Bio je to očekivan korak dalje, nakon niza godina provedenih na terenu u direktnom radu s izbjeglicama i migrantima. Proteklih godina kroz pružanje vrlo konkretne pomoći, nastojali smo im pružiti nadu i toplinu doma, daleko od njihova doma, povratiti dostojanstvo narušeno dugim i opasnim putovanjima, dati im osjećaj sigurnosti i stabilnosti, iako su tu kod nas bili samo u prolazu.
Put koji smo zajedno prešli naučio nas je da uvijek možemo dati više. To „više“ naš je moto, on nas tjera da idemo tamo gdje drugi ne idu. Na put kojim se rjeđe ide, ljudima koje se rjeđe posjećuje. Naše praćenje, služenje i zagovaranje na tom putu uključivalo je pružanje one posve bazične humanitarne pomoći, zatim pružanje medicinskih usluga, kroz nabavku medicinskih pomagala, do različitih edukativnih i kulturoloških radionica, usluga prevođenja i medijacije, do profesionalnog pružanja psihosocijalne podrške, na svim mjestima i lokacijama na kojima su se migranti i izbjeglice zadržavali, privremenih prihvatnih centara u Bihaću i Sarajevu, sve do takozvanih outreach lokacija, odnosno devastiranih objekata u Unsko-Sanskom kantonu, koja su poslužila kao privremena skloništa ljudi u pokretu, te našeg Dnevnog Centra u Bihaću. Sve su to mjesta na kojima smo željeli ljudima u pokretu iskazati dobrodošlicu i čast koje svako ljudsko biće zaslužuje.
Usput smo shvatili, da, koliko god naše usluge bile organizirane, profesionalne, konkretne i sustavne, one se pružaju u privremenim prihvatnim centrima. A privremeni prihvatni centri, limeni kontejneri, kao što je to slučaj na Lipi, ili stari vojni objekti kao što su kampovi u Sarajevu, ne mogu pružiti osjećaj topline i doma. Svi oni izgledaju jednako privremeno. Neophodno je iznaći bolja rješenja na ovom stupnju razvoja civilizacije. A dotad, mi smo bar djeci i maloljetnicima bez pratnje željeli pružiti osjećaj doma i sigurnosti. Jer daleko su od sigurnosti vlastitog doma, daleko od najbližih, i naročito daleko od novog doma kojeg sanjaju i zbog kojeg su se otisnuli na krajnje opasan i tegoban put. Djeci i maloljetnicima bez pratnje poželjeli smo pružiti sigurnu luku, utočište, mjesto gdje su sigurni, mjesto gdje još uvijek mogu biti djeca i rasti prema zrelosti u sigurnosti, a ne na opasnim rutama i neadekvatnim i neuvjetnim mjestima.
Već pri prvom dolasku, kad je kuća dobila svoje prve ukućane, naše profesionalno osoblje, tim socijalnih radnika i psihologa, kultoroloških medijatora dočekao ih je kao svoje, kao članove vlastite obitelji.
U sigurnom i zelenom okruženju očekuje ih sretno djetinjstvo, ispunjeno različitim obvezama, aktivnostima, učenju, druženju. Prilika je to i za naš rast, jer u takvoj okolini, interkulturalnoj, neprestano učimo i rastemo jedni uz druge.
Jedna od važnih aktivnosti na koju će se stavljati naglasak jeste i pružanje psihosocijalne podrške, izrazito nam je važna, budući se radi o djeci, ranjivim skupinama, koji su pobjegli od ratnih sukoba i nesigurnosti u vlastitoj zemlji.
Naš je tim već organizirao različite radionice, jedna od takvih radionica jest i ‘Expressions of the Self’, na kojoj sudionici istražuju i izražavaju svoj identitet kroz umjetničke i komunikacijske aktivnosti. Ovo je interaktivni događaj koji potiče pozitivno okruženje i jača samopouzdanje, omogućujući pojedincima da bolje razumiju sebe i druge. Naša nedavna proslava Svjetskog dana prijateljstva uključivala je kreativnu radionicu na kojoj su sudionici pisali imena svojih prijatelja na srca, dijeleći svoja razmišljanja o prijateljstvu. Ove aktivnosti osnažuju i potiču međusobnu povezanost i podršku među korisnicima. Vjerujemo da će ove psihosocijalne radionice pozitivno utjecati na njihovo emocionalno blagostanje i razvoj.
Naša kuća nosi ime Mateo Ricci, jer je on u osobi svećenika, isusovca uspio u uspostavljanju kontakata između dva naočigled daleka i suprotstavljena svijeta, između kineske i europske uljudbe i civilizacije. Učeći od drugih, prilagođavajući se drugima, uspio je steći povjerenje, naklonost, ugled i poštovanje.
Po uzoru na njega, i u našoj kući želimo graditi kuću povjerenja, razumijevanja, prihvaćanja, dijaloga međusobnog poštovanja i podrške među svim njenim ukućanima (vatican news; fratellanza.net).