Izgled je varljiv – to je već znala Julijana iz Nikomedije (oko 285.-304., današnja Turska). Za Julianu se kaže da je odrasla u rimskoj obitelji koja je na religiju mislila malo, a još manje na kršćanstvo.
Prema legendi, Julijana je mogla tek tajno prisustvovati crkvenim slavljima. Kad ju je senator Eleuzije htio oženiti, mlada je žena otkrila da je kršćanka i inzistirala je da se njezin obožavatelj krsti. Julijanini roditelji pokušali su sve kako bi promijenili kćerkino mišljenje, no ona je ostala tvrdoglava. Vlastiti ju je otac tada prijavio zbog njezine vjere i izložio kršćanskom progonu.
U međuvremenu je, na Julijaninu štetu, njezin odbijeni prosac Eleuzije unaprijeđen u gradskog prefekta. Okrutno se osvetio i naredio da je muče: Julijanu su prema legendi golu bičevali, objesili za kosu i polili tekućim olovom.
U tamnici joj se javio đavao u liku anđela i htio ju je odvratiti od vjere. Ali Juliana je to prozrela i zaustavila ga. Na putu do vlastitog smaknuća odgurnula ga je u jednu latrinu. O njezinom štovanju svjedoči papa Grgur Veliki od 6. stoljeća. Njezino štovanje osobito je rašireno u Napulju i okolici, a posvećene su joj brojne crkve u Italiji, Španjolskoj, Nizozemskoj i drugim zemljama. Spomendan joj je 16. veljače (katholisch.de; fratellanza.net).