Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje, poslanje – tema je sinode na koju je pozvana Katolička crkva koja se propituje o životu i vlastitom poslanju. Razmišljajući o prijeđenom putu, Crkva osluškuje procese koji joj mogu pomoći živjeti zajedništvo, ostvariti sudjelovanje, otvoriti se poslanju. Sinodski hod počeo je prije dvije godine u Rimu. Nakon dvije godine slušanja i nakon kontinentalnih sjednica, ovoga će listopada u Rimu biti održana Opća skupština Biskupske sinode. Po prvi put će na toj skupštini pravo glasa imati laikinje i laici. Promijenit će se, dakle, sastav sudionika. Na skupštini će sudjelovati ukupno 400 sudionika. 370 članova imat će pravo glasa, od toga 70 vjernika laika, a među njima 35 žena. Tih 70 članova imenovat će izravno papa Franjo. Glavni tajnik Biskupske sinode kardinal Mario Grech, na kraju svog boravka u Zagrebu, u intervjuu za Hrvatski radio govorio je o aktualnim temama sinodskoga procesa.
Je li vam ovo prvi posjet našoj zemlji?
Da, prvi put sam u Hrvatskoj, i moram reći da sam čak u samo ova dva dana uspio dobiti vrlo dobar dojam, o ljudima, o vašoj kulturi i o vašemu kršćanskom životu.
Kada spominjete kršćanski dojam, jeste li tijekom ovoga posjeta našoj zemlji, prigodom susreta s vjernicima i s biskupima dobili dojam i o tome kako teče sinodalni hod u Hrvatskoj: koji su vaši dojmovi o Sinodi kod nas?
Zadovoljan sam. Iskusio sam jednu vrstu utjehe, pogotovo jučer kad sam se susreo s biskupima tijekom njihova zasjedanja. Ja sam održao uvod, ali nakon toga bila je otvorena mogućnost za pitanja. Moram reći da su postavljali vrlo zanimljiva pitanja koja otkrivaju da su uključeni, da su angažirani u spomenutom procesu, da su pastiri koji slušaju, jer su iznijeli pitanja koja su postavljali njihovi vjernici. To je vrlo zdrava vježba. Za mene je već to jedan sinodalni plod ovoga procesa. Jer, sinodalna Crkva je Crkva koja sluša, to znači da mi pastiri moramo saslušati, biti uho, ili još bolje, ponuditi svoje srce kako bismo slušali glas ljudi.
Kada govorimo o Sinodi, često očekujemo čuti neke zaključke i rezultate koji su mjerljivi, možda zaboravljajući da je riječ o složenom procesu. Koliko je zahtjevna ta otvorenost, slušanje i čekanje koje Sinoda uključuje, je li Crkva danas naviknula na takav način komunikacije?
Kao što sam već rekao, mislim da već uživamo neke plodove toga procesa, iako sinodalni proces još nije završio. Jer, ako imamo lokalne Crkve koje su otvorene i žele učiniti mjesta za svakoga, lokalne crkve koje su zaista uključive i spremne saslušati svakoga, za mene je to već plod sinodalne crkve. Komunikacija je glavna dimenzija sinodalnog procesa. Ne samo zato što svijet zahtijeva komunikaciju, nego zato što je komunikacija konstitutivna dimenzija Crkve. Moramo razgovarati jer na taj način možemo zaista dijeliti naša dobra, naša duhovna dobra. Zapravo, sinodalni proces koji je potaknut u listopadu 2021., ima tu komunikacijsku dimenziju. Tehnički to nazivamo načelom cirkularnosti. Nešto što počinje od točke A, ne bi trebalo završiti na točki E ili F, nego se ponovno vratiti na točku A. To je ta cirkularnost. To je ono što pokušavamo raditi sve do sada. Da vam dam jedan primjer. Bila je prva faza, faza savjetovanja, koju bih radije nazvao fazom slušanja, odnosno razlučivanja, kolektivnog razlučivanja lokalnih crkava. Rezultati su stigli u naš ured putem biskupske konferencije. Primili smo sve te dokumente. Postoji 114 biskupskih konferencija u svijetu, a mi smo primili izvještaje od njih 112. Nikad prije nije bilo tako velikog sudjelovanja, gotovo stopostotnog, a bilo je i drugih doprinosa. Nakon toga proveli smo sintezu cijeloga tog rada, a rezultat je takozvani Radni dokument iz Frascatija, za kontinentalnu fazu. Taj radni dokument poslan je natrag lokalnim crkvama. Svjesni smo da se zbog vremenskog ograničenja lokalne crkve nisu imale mogućnost ponovno se konzultirati, barem ne u tolikom broju, ali to je načelo koje smo prihvatili. Isto radimo i sada, u danima koji slijede objavit ćemo radni dokument, Instrumentum laboris za sinodalnu skupštinu biskupa. Taj dokument neće biti poslan samo onima koji sudjeluju na skupštini, nego cijeloj Crkvi i nadamo se da će u sljedeća tri mjeseca biti priprema za one koji dolaze na sinodalnu skupštinu, tako da ne dođu samo oni osobno, nego da budu predstavnici Božjeg naroda. I napokon, posljednja faza nije sinodalna skupština biskupa, nego faza primanja, vraćanja, kada će skupština biskupa ponuditi Svetom Ocu rezultate, a Sveti Otac će donijeti zaključke i objaviti dokument. Taj dokument zatim mora biti ponovno poslan Božjem narodu. Dakle, nadamo se da će to načelo cirkularnosti, ta komunikacija biti način rada našega crkvenog života.
Pretpostavljam da nije lako u tako širokom složenom procesu izdvojiti samo nekoliko naglasaka, ali koji su neki od glavnih tema i izazova s kojima se Crkva danas susreće?
Mogu vam ponuditi više od jednog odgovora na to pitanje, ali volio bih reći ovo: radni dokument na kojem smo radili u Frascatiju, dokument za kontinentalnu fazu, koji je javno dostupan, pruža sintezu svih pitanja koja Božji narod diljem svijeta stavlja pred Crkvu. Taj dokument nije agenda za skupštinu biskupa u listopadu, jer je tema ove Sinode sinodalna Crkva. To ne znači da će one teme koje su bile aktualne u prvoj fazi sada biti odbačene, ne, bit će stavljene u drugi plan. Nadajmo se da ćemo, jednom kad Crkva postane zaista sinodalna, moći pronaći određene strukture, ali i više od struktura, dobiti taj sinodalni mentalitet, tada ćemo biti u mogućnosti odgovoriti na ta pitanja. Rekao bih, tada ćemo moći slušati Duha Svetoga, kao bi Duh Sveti volio da Crkva pristupi tim problemima, jer Crkva nije ljudska institucija, nego božanska institucija, očito s ljudskim elementom, ali ako nema Duha Svetoga u cijeloj toj refleksiji, u tom procesu, nismo uspjeli.
Koliko je važno u procesu Sinode slušati glas onih koji su na periferiji, koji su se iz bilo kojeg razloga razočarali u Crkvu? Često se spominje kako treba više pozornosti posvetiti mladima i ženama, čuti i njihov glas, koliko je to važno u spomenutom procesu?
Veoma, veoma važno. Ističemo, od samog početka u našoj komunikaciji prema svim biskupima, odnosno lokalnim crkvama govorimo: molimo vas, slušajte periferiju. Sjećam se da je jednom papa Franjo rekao da iz periferije možeš vidjeti stvarnost čistim naočalama, bolje od onih koji su u središtu. Dakle, ako propustimo poslušati one koji su na periferiji, propuštamo jako važan dio. I, moram reći, kad smo primili izvješća s prvog savjetovanja na biskupijskoj razini, neki su biskupi priznali da su se susreli s poteškoćom: kako slušati one na periferiji? Ali za mene je to pozitivno, barem smo svjesni da postoji velik dio Božjeg naroda kojem se trebamo obratiti, koji treba pronaći svoje mjesto. Htio bih istaknuti da nitko – nitko – nije isključen iz toga procesa. To je naš način rada: ne isključujemo nikoga. Svatko ima pravo podignuti glas, podijeliti svoje uvjerenje. Jer, kao što sam rekao, ono što slušamo nisu mišljenja, ne nalazimo se u debati, nego trebamo slušati što jednom kršćaninu govori Duh Sveti, u njegovoj ili njezinoj savjesti, dakle nitko nije isključen iz spomenutog procesa. Spomenuli ste sudjelovanje mladih i žena. Svjesni smo toga i mogu vam reći da je čak i Svetom Ocu ta tema na umu. Više nam je puta rekao: molim vas, slušajte žene, učinite mjesta za njih. Isto tako što se tiče mladih generacija, zapravo, kad smo nedavno razgovarali o odluci Svetog Oca da u radu biskupske skupštine imenuje i one koji nisu biskupi, rekli smo biskupa: molimo vas, trebate imenovati njih dvadeset na kontinentalnoj razini, pedeset posto trebaju biti muškarci, a pedeset posto žene, uključite također mlade ljude. Moramo imati mjesta za sve.
Papa Franjo često upozorava na problem klerikalizma: kako vidite taj problem u današnjoj Crkvi te kako ga nadići?
Da razjasnim: kada govorimo o klerikalizmu, nije riječ samo o klericima jer, nažalost laici, muškarci i žene mogu biti jednako klerikalni kao i klerici, čak i više. To je vrlo ozbiljno pitanje. Mislim da je to pitanje o autoritetu jer klerikalizam može voditi pogrešnom pristupu i pogrešnom izvršavanju autoriteta. Klerikalizam i autoritarnost jako su povezani. Nadam se da će jedna od tema o kojoj će se razgovarati na sinodalnoj skupštini biti kako na evanđeoski način upotrebljavati autoritet. Jer, trebamo autoritet u svakoj zajednici, ali pitanje je kako osobe kojima je povjerena ta služba, jer riječ je o službi, uspijevaju ispuniti svoj zadatak na evanđeoski način, način brige i služenja.
Neki su vjernici sumnjičavi kad je riječ o sinodalnom procesu jer su zabrinuti zbog sinodskog puta u Njemačkoj – ima li razloga za zabrinutost?
Mislim da ima razloga, razumijem svoju braću i sestre koja imaju takva pitanja, ali imajmo na umu da su ta dva sinodalna iskustva potpuno različita. Referiram se na njemački sinodalni put i na univerzalnu Sinodu cijele Crkve. To su dva različita pitanja, dva različita iskustva, iako u istoj Crkvi. Volio bih reći jednu stvar: Sveti Otac je prije nekoliko mjeseci poslao pismo Crkvi u Njemačkoj, u kojem je istaknuo važnost nove evangelizacije. To je ono što bi nas trebalo zabrinjavati: jesu li naše mišljenje, djelovanje, sastanci zaista usredotočeni na evangelizaciju. I ako zaista želimo dobro evangelizirati, prenijeti evanđelje, otvoriti put danas da Isus može susresti čovječanstvo, u tom slučaju nema problema koji se ne bi mogao prepoznati, ne nužno odmah riješiti, ali moramo adresirati sve egzistencijalne probleme koji su breme na nečijem srcu. Imamo odgovor, ne moramo ga izmišljati. Odgovor je u evanđelju. Zato vjerujem da je Sveti Otac bio pravo svjetlo, ne samo Njemačkoj, nego cijeloj Crkvi govoreći da danas moramo više isticati evangelizaciju.
Na kraju, glavni ste tajnik Sinode, koliko je zahtjevan i teška ta služba i što vam je osobno donijela?
Mislim da je to vrlo zanimljiva i zdrava, entuzijastična služba. Osjećam da mi pomaže i moje svećeničko zvanje preporađa se s tom službom koja je ponajprije služba praćenja braće i sestara u njihovu učeništvu. Dakle, ima poteškoća, tereta, ali Gospodin mi je dao milost, providio dobre ljude, ne samo u uredu, nego u cijeloj Crkvi, koji zaista pomažu da možemo dovršiti spomenuti proces.
Intervju s kardinalom Mariom Grechom možete poslušati u Slušaoniciemisije Trag vjere (radio.hrt.hr; fratellanza.net).