Predsjednik Talijanske biskupske konferencije predvodio je u četvrtak 20. travnja 2023. navečer misu u Molfetti u spomen na don Tonina Bella, biskupa biskupije Molfetta-Ruvo-Giovinazzo-Terlizzi, koji je umro 20. travnja 1993. Bio je sijač mira, rekao je kardinal, istaknuvši kako nije uvijek bila shvaćena njegova izvornost i jednostavnost.
Čovjek koji se hranio Božjom Riječi, koji je govorio srcima ljudi na jednostavan i izravan način: to je bio Tonino Bello. Njegove vrline istaknuo je 20. travnja kardinal Matteo Zuppi, predsjednik Talijanske biskupske konferencije, koji je predvodio misu u katedrali Santa Maria Assunta u Molfetti u biskupiji Molfetta-Ruvo-Giovinazzo-Terlizzi, u spomen na 30. godišnjicu smrti ovog mirotvorca i sluge Božjeg. Taj biskup koji nije volio počasne titule u svakom je slučaju „sijao mir“, rekao je kardinal. Mir koji se mora sijati „osobito danas kada proživljavamo još gore scenarije u dramatičnom ratu koji se vodi u Ukrajini i u drugim dijelovima ratova koji nas sve pokreću i tjeraju na izbor“. Mir koji je don Tonino nazvao vokabularom, objašnjavajući da se „rijeka mira hrani pritokama i ulijeva u ušća koja imaju izazovna i duboka imena kao što su razoružanje, ekonomija pravde, zaštita stvorenog, zakonitost i demokracija, ljudska prava, nenasilje, sudjelovanje, poštovanje ljudi, zajedničkih dobara“.
Glas ponekad dočekivan s ljutnjom
U svojoj propovijedi kardinal Zuppi nekoliko je puta ponovio kako osjeća potrebu moliti don Tonina za oproštenje, jer je „njegov evanđeoski glas krivo shvaćen, zahtjevan kao što jest Evanđelje, koje traži istinsku ljubav, a ne zamjensku, surogatsku“, traži ljubav koja uključuje sve, „bez lukavstva, kalkulacija, crkvenjaštva, instrumentalizma, ideologija“. Riječ je to koja je također ponekad bila „dočekivana s ljutnjama ili dostatnošću, s paternalističkim suosjećanjem“, shvaćena kao rezultat „neumjerenosti, pretjerivanja korisnih za neku demonstrativnu akciju“ a ne „izbora koji uključuju cijelu Crkvu, izbora područja, perspektiva“, dodao je predsjednik Talijanske biskupske konferencije, izravno se obraćajući biskupu koji je prije otprilike dvije godine proglašen časnim slugom Božjim. Kardinal je ponovno don Tonina zamolio za oprost, jer svaki put kad se njegova riječ imitirala, ali ne i živjela, ispraznila i učinila verbalizmom, dok je u njemu „progovarao život u kojem je vidio lice Kristovo“, traženo „s dubokom žeđi za ljubavlju pred svetohraništem i u Euharistiji“ i prepoznato u licu svake osobe.
Svećenička štola i pregača
Don Tonino, koji je pozivao da se i „pregača stavi u ormar za sveto ruho“, kako bi ljudi shvatili da su „štola i pregača lice i naličje jednog svećeničkog simbola“, upozoravao je da tko sluša Boga, mora da se kloni moći, prestiža i rasipa, podsjetio je zatim kardinal Zuppi, dodavši da su tri suprotstavljene ključne riječi vodile don Toninov život: molitva, siromasi i mir. „Za njega su riječi ‘hoditi’ i ‘zajedno’ bile nerazdvojne i davale su pravo jedna drugoj“. Potom je predsjednik CEI-a primijetio da „Crkva nije stvorena da sjedi, da se povuče u samo-kontemplaciju, nego da hoda ulicama ljudi“. „Ako ostanemo sjedeći – nastavio je – neizbježno završavamo u raspravi o tome tko je veći i služenje postaje osobno mišljenje, a ne obaziranje na bližnjega.“ Don Tonino je Crkvu vidio kao Tijelo Kristovo, a ne kao karitativnu agenciju, nevladinu organizaciju, objasnio je kardinal, smatrao ju je subjektom koji su „svojim članstvom konstituirali siromasi“, siromasi koje valja razumjeti ne samo u materijalnom smislu, nego i u moralnom i duhovnom. Ukratko, biskup Bello je prethodio i živio „sinodalnu Crkvu toliko da je njegovo prvo pastoralno pismo – Zajedno u nasljedovanju Krista stopama posljednjih – bilo plod kolektivnog pisma u kojem su sve nazočne zajednice bile pozvane promisliti i ponovno se opisati“. Usredotočen na Isusa Krista i njegovo evanđelje, don Tonino je bio poštovatelj čovjeka, zaključio je kardinal Zuppi, a velika pouka koju nam je ostavio je da se povjerimo Bogu i da shvatimo da smo svi braća i sestre. (vatican news; kta; fratellanza.net).