Kardinal Kasper kritizirao je činjenicu da su ga neki fanovi umirovljenog Pape prisvojili i iskoristili za svoju svrhu. Ali ni oni “kao ni preoštri protivnici nisu ispravno shvatili Benedikta”.
O teološkom djelu Josepha Ratzingera/Benedikta XVI., prema mišljenju kardinala Waltera Kaspera, ne može se govoriti kao o prekretnici. On u tome ne vidi nikakav “veliki napredak”, rekao je kardinal u podcast intervjuu za Bayerischer Rundfunk (BR). No u pokoncilskom razdoblju Ratzinger je imao veliki utjecaj, djelovao je umirujuće na mnoge ljude i pomogao boljem razumijevanju vjere. To se također odnosi i na njegove kasne knjige o Isusu, iako su egzegeti imali primjedbi na njih.
Kardinal je bio kritičan prema nekim Benediktovim “fanovima” koji su ga posljednjih godina “prisvojili” za sebe i iskoristili za “svoju stvar”. Podcijenili su složenost njegova razmišljanja. – Rekao bih da ni pojedini navijači ni preoštri protivnici nisu baš razumjeli Benedikta. To je bilo raznolikije nego što su obje strane mislile. I sam je u privatnim razgovorima vidio Benedikta otvorenog za probleme. Također ga je shvaćao ozbiljnim. U njegovim javnim izjavama potom je “nažalost često bivalo drugačije”.
Kasper je nadalje rekao da Drugi vatikanski koncil (1962.-1965.) smatra nedovršenim. Ima još mnogo otvorenih pitanja koja treba riješiti, rekao je kardinal. Papa emeritus, koji je i sam radio na Koncilu kao mladi teolog, možda ga na kraju života više nije doživljavao na isti način. S druge strane, postoje naravno i naknadne “teologije” koje Koncil više ne shvaćaju ozbiljno.
Kasper vidi otvorena pitanja glede sinodalnosti u Crkvi i uloge žene. – Ne možemo tu stati. Koncil je bio prije pola stoljeća: “Moramo također imati hrabrosti ići dalje”. Kardinal, koji će u ožujku napuniti 90 godina, napomenuo je glede razmišljanja Benedikta XVI. da se ne može nužno očekivati od starije osobe koja je pomogla u oblikovanju “staroga” da prođe kroz sve to. Zato je tijekom svog mandata intervenirao “vrlo sporo”.
Prema Kasperu, za Benedikta su postojala “dva Vaticanuma”. “Njegovo” je bilo ono što je bilo na Koncilu, drugo ono što su od toga napravili novinari. Kao prefekt Kongregacije za nauk vjere i kao papa Ratzinger, on se uvijek držao doslovnog tumačenja. Iako je odnos između Benedikta i Franje bio “vrlo prijateljski”, postoji jedna bitna razlika između njih dvojice: kod Benedikta je uvijek u prvom planu bio nauk, a kod Franje evanđelje (br; kna).