Inteligentna, pametna i obrazovana žena koja je branila svoja uvjerenja i nije se dala prestrašiti. Ovo je impresioniralo urednicu Carinu Adams kod njezine imenjakinje, Katarine Aleksandrijske. No onda je došla do šokantnog otkrića.
Ubijena na najbrutalniji način zbog svojih uvjerenja. Za mene je to dosad bila priča moje imenjakinje Katarine Aleksandrijske. Dok sam istraživala za jedan video o mojim omiljenim svecima, naglo sam se probudila: Svetica vjerojatno nikada nije postojala! I još gore: uzor joj je vjerojatno bila mlada, obrazovana žena koja je ubijena zbog svojih uvjerenja – ali od strane kršćana.
Hipatija Aleksandrijska bila je, onakva kako mnoge legende govore o Katarini, izuzetno inteligentna i lijepa. Vjerojatno je rođena oko 355. godine u toj antičkoj metropoli. Njezin je otac bio voditelj gradskog Museiona, istaknute filozofske škole koja je uključivala svjetski poznatu Aleksandrijsku knjižnicu. To je Hipatiji dalo priliku za opsežno obrazovanje. Iako su izvori koji je okružuju teški, ona se smatra matematičarkom, astronomkinjom i filozofkinjom. A sa svojim neoplatonskim učenjima, koja je mogla dugo poučavati kao cijenjena građanka Aleksandrije, pripadala je manjini u društvu koje je postajalo sve kršćanskije.
U četvrtom stoljeću egipatska se metropola sve više razvijala u središte kršćanske teologije. Sve je važnija postajala i služba patrijarha. Hipatija je već bila starija za vrijeme kada je Ćiril 412. godine postao novi aleksandrijski patrijarh. Ali Carigrad se sve više razvijao u veliku silu u globalnim političkim i vjerskim pitanjima. Sve su češći bili sporovi između dva grada, njihovih crkvenih poglavara i teologa. Spor se zaoštrio oko pitanja dviju Isusovih naravi, odnosno u kojoj je mjeri Isus bio pravi Bog i pravi čovjek.
Priča o Ćirilu je, kako to često biva, priča u kojoj je pobjednik ispisao povijest. Rješenje ovog spora na koncilu u Efezu (431.) nije bila čisto teološka rasprava. Ćiril se nametnuo impulzivno, vješto, a ponekad i brutalno protiv svojih crkvenopolitičkih protivnika.
Da bi to učinio, Ćiril je prvo morao proširiti svoju moć u vlastitom gradu. Patrijarh je dao opljačkati crkve raskolničkih skupina, a krvavi židovski pogromi tijekom njegova mandata okončali su stoljetnu židovsku prisutnost u Aleksandriji. Ali najveće su mu nevolje zadavali neoplatonisti. Aleksandrijska filozofska škola, u kojoj je Hipatija također poučavala, još uvijek je imala veliki društveni ugled.
Filozofkinja je odbila prihvatiti kršćanstvo. Ćirilov prethodnik na dužnosti patrijarha već je zaoštrio ionako tinjajući i često krvavi sukob između sljedbenika “nove religije” i predstavnika antičke filozofije koji su tamo stoljećima poučavali. U ovoj sve većoj konfliktnoj situaciji između kršćana i sljedbenika starih bogova, visoko cijenjena Hipatija konačno je postala meta.
Najviši predstavnik tadašnje državne vlasti bio je Orest, koji je i sam bio kršćanin, ali se zalagao za politički mir u gradu. Za militantnog Ćirila to nije bila opcija pa je proširio glasine da je Hipatija negativno utjecala na Oresta. Skupina kršćanskih fanatika tada je zarobila stariju filozofkinju i odvela je, od svih drugih mjesta, baš u crkvu.
Prema crkvenoj povijesti Sokrata iz Carigrada, svjetina je ondje kamenovala filozofkinju i raskomadala njezino tijelo. Drugi povjesničar, biskup Ivan iz Nikiua, izvještava o drugoj metodi ubijanja na ulicama grada. On opravdava Hipatijinu smrt opisujući njezin utjecaj na Oresta kao “čarobnjaštvo” – i time staje na Ćirilovu stranu.
Iako je Hipatija za života uživala velik utjecaj ne samo u Aleksandriji nego i daleko izvan granica grada, stanovništvo ju je brzo zaboravilo nakon smrti. Umjesto toga, primat je preuzela legenda o svetoj Katarini Aleksandrijskoj. Navodno je u raspravi s najvećim filozofima svoga vremena sve toliko uvjerila da su prešli na kršćanstvo. U drugim pričama govori se da je otišla izravno do cara i savjetovala ga da ne organizira ceremonije za grčke bogove. Bilo da je to bilo nagovaranje ili prkos onima koji su bili na vlasti, baš kao i za njezin predložak Hipatiju, legenda kaže da je Katarina bila mučena do smrti. Danas se u brojnim crkvama nalaze prikazi ove svetice, uvijek prepoznatljive po kotaču koji je navodno slomila tijekom mučenja.
Još u srednjem vijeku postojale su sumnje je li Katarina Aleksandrijska uopće postojala. Neko je vrijeme čak bila uklonjena iz Općeg rimskog kalendara, ali je u međuvremenu ponovno dodana zbog svoje popularnosti među vjernicima. Zbog svoje navodne erudicije, koja u konačnici odgovara i Hipatiji, svetica je postala zaštitnicom mnogih katoličkih obrazovnih ustanova. Spomendan joj je 25. studenog.
Dok je pogled iza kulisa legende o svetici u početku šokantan, za mene ostaje uzor koji sam imala i ranije. Bila Hipatija ili Katarina – ono što ostaje je inteligentna, obrazovana žena koja je branila svoja uvjerenja i nije se dala zastrašiti (katholisch.de; fratellanza.net).