Krešimir Cerovac
Uoči nadolazećih izbora biskupi Sjedinjenih Američkih Država su 1998. godine uputili važnu poruku svojim vjernicima i svim dobronamjernim osobama:
„Potičemo sve građane, posebno katolike, da svoje građanstvo ne promatraju samo kao puku obvezu lii povlasticu, već kao značajnu priliku za sudjelovanje u oblikovanju kulture života. Svaki glas ima svoju težinu na javnoj sceni. Svaki se glas broji. Svaki čin odgovornog građana predstavlja važno izražavanje individualne moći. Tu moć trebamo koristiti za zaštitu ljudskog života, osobito nerođene djece, bespomoćnih i ranjivih. Politika nam donosi političare kakve zaslužujemo! Njihove vrline, ili nedostatak potrebnih vrlina odražavaju ne samo njihov karakter već i našu zajedničku sliku. Stoga pozivamo našu braću u Kristu da gledaju izvan stranačke politike, kritički razmatraju retoriku izborne kampanje i odabiru političke vođe na temelju njihovih vrlina, a ne stranačke pripadnosti ili osobnih interesa.“
Tijekom zasjedanja u Baltimoru 2019. godine američki biskupi su glasali i o prijedlogu smjernica američkim katolicima za predsjedničke izbore 2020. godine koje su naslovili: „Formiranje savjesti za vjerno građanstvo“. Nakon čitanja prijedloga pisma u kojem, između ostalog, stoji kako je „borba protiv abortusa i dalje glavni prioritet (preeminent priority) u moralnim pitanjima glede glasovanja američkih katolika“, reagirao je kardinal Blase J. Cupich, tražeći da se u pastoralno pismo umetne i 101. broj iz apostolske pobudnice Gaudete ed Exultate Pape Franje koji glasi:
„Drugu štetnu ideološku grešku čine oni koji sumnjaju u socijalni angažman drugih, smatrajući ga površnim, svjetovnim, sekulariziranim, imanentističkim, komunističkim, populističkim. Ili tu socijalnu angažiranost relativiziraju kao da postoje druge važnije stvari ili kao da ih zanima samo određena etika ili stvar koju oni brane. Na primjer, obrana nevinih nerođenih mora biti jasna, čvrsta i strastvena, jer je u pitanju dostojanstvo ljudskog života, uvijek svetoga, a to zahtijeva ljubav prema svakoj osobi bez obzira na stupanj njena razvoja. Ali jednako su sveti i život siromašnih koji su već rođeni, onih koji se bore s bijedom, napuštanjem, isključenjem, trgovinom ljudima, skrivenom eutanazijom bolesnih kojima se uskraćuje njega, s novim oblicima ropstva, jednako su sveti životi svih onih koji su na bilo koji način odbačeni. Ne možemo podržati ideal svetosti koji ignorira nepravdu ovog svijeta, u kojem neki slave, sretno troše i svode vlastiti život na najnovije proizvode, dok to drugi gledaju samo izvana živeći čitav svoj život i završavajući isti u nesnosnom siromaštvu.“
Cupich je tada za govornicom kazao da katolici, prema smjernicama Pape, ne smiju dopustiti da jedno pitanje koje propagira neka politička stranka postane jedino važno, odnosno da se zaborave sva druga etička pitanja. Njegov istup podržao je odmah biskup San Diega, danas kardinal, Robert McElroy kazavši da je u pismu neophodan paragraf 101. kako bi katolici bili upoznati s onim što je napisao Papa, tj. da je potrebno jednaku pažnju dati i socijalnim pitanjima, jer sljedeći broj (102.) spomenute apostolske pobudnice ističe:
„Često se može čuti kako bi – u relativizmu i granicama sadašnjeg svijeta – situacija migranata, primjerice, bila rubno pitanje. Neki katolici kažu da je to sekundarno pitanje u odnosu na ‘ozbiljne’ teme bioetike. Može se razumjeti kada nešto slično kaže političar zabrinut za svoje uspjehe, ali ne i kršćanin, kojemu pristaje jedino stav staviti se u cipele (u kožu) one naše braće i sestara koji riskiraju živote kako bi ponudili budućnost svojoj djeci“.
Američki biskupi su to tek djelomično podržali, dodajući bilješku u kojoj preporučuju vjernicima da pročitaju apostolsku pobudnicu „Gaudete ed Exultate“ i upoznaju se i s drugim važnim etičkim pitanjima.
Iako je američka politička scena u mnogočemu specifična, ova razmišljanja nose snažnu poruku koja se mogu primijeniti i na hrvatske političke prilike, posebice s obzirom na nadolazeće izbore. Vjernici su pozvani na različite načine sudjelovati u političkim procesima. „Eshatološka nada ne umanjuje važnost zemaljskih obveza, naprotiv, daje im nove pobude za njihovo ostvarenje“, naglašava Drugi vatikanski koncil u konstituciji Gaudium et spes (Radost i nada). Jedan od najučinkovitijih načina sudjelovanja u političkim procesima je glasovanje, jer to omogućuje utjecaj na promicanje društvenih vrednota koje katolička vjera podupire. Prije svega, to uključuje zaštitu ljudskog života i dostojanstva, izgradnju pravednog i poštenog društva, te pomoć siromašnima i nemoćnima. Svaki vjernik ima odgovornost prema ovim definiranim općim dobrima.
Vjernik se često, općenito gledajući, nalazi u dilemi prilikom izbora kandidata koji zaslužuje njegovo povjerenje. U Hrvatskoj ova odluka dodatno je otežana samim izbornim sustavom, budući da se zastupnici za Hrvatski sabor biraju isključivo preko lista. Ovaj sustav očito odgovara svim strankama u Hrvatskoj. U takvom sustavu mnogi pojedinci se mogu naći na listama, iako ne bi bili izabrani u izravnom sučeljavanju sa svojim protukandidatima. Mnoge pojedince na listama javnost ne poznaje niti kao ljude niti kao političare.
Kako će katolik glasati ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući vlastitu savjest. Ključno je da katolici glasuju sukladno svojim uvjerenjima i vrijednostima te da uzmu u obzir kako će njihov glas doprinijeti općem dobru. Vjernici bi trebali temeljito upoznati socijalni nauk Crkve, koji ih potiče da razmotre širok spektar važnih pitanja – od pitanja zaštite života do siromaštva, ljudskih prava, radnih odnosa i dostojanstva rada, zaštite stranaca, zaštite okoliša itd. Katolički glasači trebali bi koristiti okvir katoličkog socijalnog nauka kako bi ispitali stajališta kandidata o pitanjima koja utječu na ljudski život i dostojanstvo, kao i pitanja pravde i mira. Također bi trebali razmotriti integritet, filozofiju i učinak kandidata. Za sve građane važno je vidjeti dalje od stranačke politike, kritički analizirati retoriku kampanje i birati svoje političke vođe prema načelima, a ne stranačkoj pripadnosti ili pukom osobnom interesu”.
Političko ustrojstvo postoji za opće dobro i radi općeg dobra. Iako ne postoji konkretan katolički recept za glasovanje, jasno je da kultura općeg (javnog) dobra, koja osigurava zdravlje, blagostanje i dostojanstvo svih ljudi, i koja promiče dobrobit za svakoga, a ne samo za određene skupine, treba dominirati u razmišljanju onih koji glasuju. Ukratko, kako navodi Katekizam Katoličke Crkve (stavak 1906.) opće dobro je „ukupan zbroj društvenih uvjeta koji ljudima, bilo kao grupama ili pojedincima, omogućuju da potpunije i lakše postignu svoje ispunjenje“. Ono ne smije voditi računa samo o interesu sadašnjih nego i budućin naraštaja, ne gubeći nikad iz vida trajni napredak. Važno je napomenuti da se opće dobro ne može poistovjetiti s dobrotvornošću ili karitativnim djelovanjem. „Dobrotvornost nije zamjena za uskraćenu pravednost“, naučavao je još u IV. stoljeću sveti Augustin. Kultura općeg dobra zahtjeva pravdu za sve građane i građanke Republike Hrvatske. U konačnici, katolici bi trebali moliti za mudrost i vodstvo kako bi donijeli pravu odluku prilikom glasanja.
Pojedini politički lideri često dobivaju povjerenje samo zato što, navodno, ispovijedaju katoličku vjeru. Međutim, niti jedna stranka u Hrvatskoj ne bi smjela računati na „kršćanske glasove“ kao nešto zajamčeno. Prije svega, potpuno je jasno da podjela na lijeve i desne stranke nema nikakve veze s etikom Božjeg kraljevstva. Bit političke vjere ne leži u tome da se podredi politici, već jedino ako se podredi Bogu. Postavlja se pitanje: za koga vjernik kršćanin ne bi smio glasovati? Treba li glasati za „nesposobnog kršćanina“ ili za „sposobnog ateista“? Odgovor je jasan: ne bi se smjelo glasovati za protivnike religije i one koji se protive evanđeoskim vrednotama ili ih podržavaju samo verbalno. Međutim, to ne znači da su u tu kategoriju automatski uključeni i oni koji ne vjeruju. Čak i među onima koji prihvaćaju katolička načela, svi ih ne primjenjuju ispravno i dosljedno. Činjenica je da mnogi kandidati nepotpuno prihvaćaju katolička načela (tzv. kafeterija pristup), pa glasovanje za bilo kojeg kandidata nosi mnogo nepoznanica u pogledu toga što on zapravo vjeruje i što je spreman (u)činiti. O nekim se hrvatskim političarima govori kao o praktičnim katolicima, ali to s obzirom na stajališta koja u praksi zauzimaju i na način kako polemiziraju uopće nije uočljivo. Protivnici religije su svi oni, bez obzira kako se izjašnjavali o vjeri, koji ne štite temeljna prava društva.
Papa Franjo u enciklici „Fratelli tutti“ navodi natuknice o kojima bi vjernik trebao promišljati prije pristupanju glasovanju: što je u prethodnom razdoblju učinjeno za napredak naroda, koji je trag ostavljen u društvu, koje su stvarne veze stvorene, koje su pozitivne snage oslobođene, koliko je posijano socijalnog mira? „Dobra politika združuje ljubav s nadom i s povjerenjem u zalihe dobra koje su u srcima ljudi, unatoč svemu. … politika je nešto plemenitije od pozerstva, marketinga i raznih oblika medijskog iskrivljavanja. Sve to ne sije ništa osim podjele, neprijateljstva i sumornog skepticizma“ (FT). A u enciklici „Laudato si“ upozorava: „Čovjek teži prema dobru, ali je ipak sposoban za zlo; može prekoračiti svoj neposredni interes, ali i biti vezan uz njega. Društveni će poredak biti to čvršći koliko će više voditi računa o toj činjenici, te neće suprotstavljati osobni interes onom društvenom u njegovoj cjelosti, nego će radije tražiti načine njihove plodne koordinacije.”
U Svetom pismu nailazi se na dva primjera, koji oslikavaju uobičajeno ponašanje mnogih političara današnjice. Prvi primjer opisuje ponašanje Mojsijevog brata Arona. Što predstavlja čestu „filozofiju“: Daj ljudima ono što žele, ili ono što žele čuti, i oni će te podržavati. Poznata je priča o „zlatnom teletu“. Dok je Mojsije bio odsutan i razgovarao s Bogom, izraelski narod se požalio Aronu. „A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske“ (Izl 32,1). Mojsije traži od Arona objašnjenje za počinjeno idolopoklonstvo otkrivajući tako taktiku koju često koriste političari današnjice. Aron Mojsiju odgovara: „… nemoj se gnjeviti gospodaru. Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon“ (Izl 32,22). Potrebno je izbjegavati političare, koji obećavaju samo ono što ljudi žele, jer političari raznih boja često olako obećavaju promjene, uvijek nastojeći prikazati ih u najboljem svjetlu.
Drugi je primjer, nažalost rijedak, prikazuje ponašanje mladog kralja Salomona. Kada ga Bog pita kakav blagoslov želi kao novi kralj Izabranog naroda on odgovara: „Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko će upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj“ (2 Ljet 1,10)! Razdoblje Salomonove vladavine smatrano je najplodnijim razdobljem u povijesti Izraela.
Vjernici bi trebali obratiti pozornost i na političku korupciju, koja je oblik nepravde, odnosno kršenje obveze promicanja općeg dobra i kršenje dužnosti solidarnosti. Neprijeporno je da su „u Hrvatskoj danas, ponekad u uskoj korelaciji i s drugim neetičkim, koruptivnim i kriminalnim praksama u društvu, vrlo aktualni nepotizam i kronizam“, izjavio je na jednom skupu rekao, i napisao, profesor Ivan Koprek, s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu.
Iz svega navedenog, međutim, ne proizlazi da postoji kršćanska politika, ali postoji politika prožeta kršćanskim duhom. Na današnjim praktičnim kršćanima je da se prenu iz opasne religiozne letargije i da shvate da vjera, osim što je osobna i crkvena, ima i svoju društvenu dimenziju. Potrebno je stalno osvještavanje o tome.
„U brojnim pozitivnim društvenim i drugim promjenama modernih vremena mnogi kršćani i ‘kršćanski svijet’ propustili su često odigrati ulogu na koju su, po naravi stvari, baš oni bili u prvom redu pozvani: u borbi za radnički svijet, za ljudska i građanska prava“, napisao je akademik Ivan Supičić u zborniku „Crkva i zdravo društvo“, koji su svojedobno objavili isusovci u Zagrebu. Aktualno je to danas i u Hrvatskoj. Koliko se katolici danas u Hrvatskoj zalažu za stvaranje novog humanijeg hrvatskog društva? Više je, na žalost, na djelu zapravo kontraproduktivno „svjedočenje“.
Isusovo učenje i Sveto pismo sadrže duh, vrednote i načela koja su relevantna za politiku. Iz Isusovog učenja jasno proizlazi da samo neumorno promicanje istine o čovjeku može unaprijediti demokraciju i donijeti prave vrijednosti u društvo. Kada Isus govori o tome da vjernici trebaju biti „kvasac društva”, naglašava važnost utjecaja vjernika na pozitivne promjene u društvu kroz primjenu Božjih principa ljubavi, pravde i milosrđa.
U enciklici „Caritas in Veritate“ („Ljubav u istini“) papa Benedikt XVI. istaknuo je da želja za općim dobrom i težnja prema njemu proizlazi iz zahtjeva pravde i ljubavi. Istaknuo je važnost pažljivog promišljanja vjernika o općem dobru u svim aspektima društvenog života – pravnom, građanskom, političkom i kulturnom. Ukratko, treba težiti izgradnji takvog društva u kojem je ljudima lakše biti dobrima.
Na kraju citat iz „Političke teologije“ Johanna Baptista Metza: „Ponavljam, religija je sama po sebi politička, ne po tome što se priklanja političkoj ideologiji, nego zato što se priklanja svojoj vlastitoj ‘stvari’, što se podređuje Bogu i što je Bog u njoj slobodan“ (fratellanza.net).