U medijima se danas lakše trpi neistina nego dosada. Posljedica toga je potiskivanje ozbiljnih tema, pogotovo onih egzistencijalne prirode. Na takvu situaciju mogu se požaliti kršćani, čija se vjera prikazuje većinom kroz prizmu senzacije, ali bi se požalio i Karl Marx jer potiskivanje trpljenja iz javnosti, prikrivenog maskom mladenaštva, vitalnosti i zdravlja, ima za posljedicu smanjenu osjetljivost za, kako bi on rekao, “vapaje ugnjetenih stvorenja”.
Suvremeni intelektualac, bio on kršćanin, marksist ili nešto treće, ne bi se smio putem marketinga koji mediji nude oblikovati kao njihov ciljani potrošač, osoba koja će pobožno štovati bogove koji je nemilosrdno tjeraju na nova postignuća – bio to novac, karijera, prestiž, moć, užitak ili nešto slično. Religiozni intelektualac je tu u prednosti utoliko što vjeruje u Boga koji temelj zbilje, i stoga nije identičan ni s kakvom konačnom zbiljom. Time vjernik biva slobodan u odnosu na sve konačne vrednote, dobra, moći. Takva osoba teško postaje predmet manipulacije, jer ju poniznost spram jednog Boga čini nadmoćnom nad mnogim pseudobogovima.
No, zdrava religioznost odbija i drugu krajnost, koja bi bila u neprestanoj askezi i žrtvi, u gledanju na užitak s odbojnošću i podozrivošću. Kršćanstvo čovjeka poziva da posred svijeta i njegovih dobara naposljetku ipak ostane čovječan. Uviđajući najveće dostojanstvo ljudske osobe, kršćanin shvaća da potrošne stvari postoje radi njega, a ne on radi njih. Na taj način postaje slobodan da stvari konzumira s istinskim užitkom, bez da pritom upada u vrtlog potrošnje koji bi ga tjerao da uvijek nanovo sebi i drugima demonstrira vlastiti status (responder).