Francuska doživljava procvat krštenja odraslih i mladih. Portal katholisch.de razgovarao je s odgovornima za pastoral mladih u Francuskoj: Što oni rade drugačije? Ili postoje drugi razlozi? Članak o tome, objavljen u nedjelju 14. travnja, napisao je Mario Trifunović.
Govori se o rekordno velikim brojevima: tijekom ovogodišnjeg vazmenog bdijenja u Francuskoj kršteno je više od dvanaest tisuća osoba. Na prvi pogled, to je iznenađujuća brojka, pogotovo jer se glede Crkve u Francuskoj uvijek govori o sve većoj sekularizaciji, pa čak i „dekristijanizaciji“. No, prema nedavno objavljenom izvješću Francuske biskupske konferencije, broj krštenja odraslih u Francuskoj u stalnom je porastu već desetak godina. Taj se trend može primijetiti u gotovo svim biskupijama u Francuskoj.
Prema podacima Biskupske konferencije, među novokrštenima je 7135 odraslih osoba, od kojih je 36 posto u dobi od 18 do 25 godina, te 5000 mladih od 11 do 17 godina. Olivier Leborgne, biskup Arrasa i predsjednik Povjerenstva za katehezu i katekumenat Francuske biskupske konferencije, govori o „pokretu zapanjujućih razmjera“. „Broj ljudi koji se obraćaju Crkvi za krštenje, potvrdu i euharistiju nije baš malen“, rekao je Leborgne. Prema biskupovim riječima, moguće je da „Bog uzima stvari u svoje ruke“ s obzirom na današnji ponekad dezorijentirani i zbunjeni svijet i Crkvu.
To je golemi fenomen koji je započeo u posljednjih deset godina i stalno raste, kaže za katholisch.de svećenik Vincent Breynaert, voditelj Ureda za pastoral mladih i zvanja Francuske biskupske konferencije. Fenomen se ne događa samo u velikim gradovima, već i u gradovima radničke klase te u ruralnim područjima. Prema Breynaertu, ne postoji tipičan profil mladih katekumena u smislu društvenog i osobnog porijekla. „Ovi mladi ljudi nisu primarno izraz potrage za identitetom, nego istinske duhovne žeđi i potrage za smislom u sekulariziranom društvu. Mnogi kao motivaciju navode svjedočanstva vjere na internetu, drugi ljepotu liturgija ili smirujuća tišina u crkvi“.
Ali neki mladi ljudi također moraju nešto nadoknaditi, naglašava Breynaert. „Žale zbog odluke svojih roditelja da ih ne krste“, rekao je svećenik. Za druge je ključno svjedočanstvo njihovih baka i djedova, „osobito jednostavnost kojom govore o Bogu“. Papa Franjo već je iznio slične misli u svom posinodskom pismu mladima „Christus Vivit“, objavljenom 2019., kada je rekao da bake i djedovi daju odlučujući doprinos svojim vjerskim odgojem.
Béatrice Schenckery, voditeljica tima katekumenata u Evreuxu u Normandiji, također potvrđuje vrijednost djedova i baka na putu prema vjeri. Mnogi katekumeni rekli su joj da su naučili moliti od baka i djedova, rekla je za francuski list La Croix. Druga voditeljica, Anne-Sophie Dubecq, rekla je za novine da je uobičajeni scenarij bio da su mlađi osjećali određenu gorčinu jer se njihova starija braća i sestre tek trebaju krstiti. „Ti mladi ljudi kažu da su im roditelji dali slobodan izbor, ali osjećam gorčinu u njima i pitanje zašto su njihovi roditelji odustali od kršćanskog odgoja“, rekla je Dubecq.
Ali samo time se ne može objasniti broj krštenja, osobito među mladima. Po čemu je Crkva u Francuskoj drugačija? Dok u drugim europskim zemljama Crkva nakon krizme za većinu ljudi više nema nikakvu ulogu, u Francuskoj je situacija obrnuta, kažu odgovorni. Na pitanje postoji li novi, poseban program za mlade, i biskup Leborgne i svećenik odgovoran za pastoral mladih Breynaert odgovaraju negativno. Iako su biskupije povećale svoju ponudu za mlade, veliki su doprinos dali i katolički pokreti. Među njima su bili izviđači s više od 150 tisuća mladih te zajednice koje su, uz duhovne ponude, organizirale i aktivnosti u slobodno vrijeme kao što su kampovi za odmor i putovanja u poznata mjesta kao što su Taizé ili Lourdes. Potonji su, prema Breynaertu, prilika da mladi razgovaraju s drugim mladim kršćanima o svojoj vjeri.
Potrebu za zajedništvom, bratstvom, sestrinstvom i relacijama ističe i Catherine Chevalier, voditeljica Nacionalne službe za katehezu i katekumenat Francuske biskupske konferencije. „Mladi pristupaju pitanju vjere otvorenije nego prethodne generacije“, rekla je Chevalier. Žele pripadati i iskusiti zajedništvo, za druge je to ponovno otkrivanje obiteljske vjere. Treći pak spominju susrete s prijateljima, liturgiju ili druga crkvena slavlja na kojima su osjetili želju da se krste.
Dakle, do ove odluke nisu neophodno doveli „misionarski napori“ Crkve, kako je rekao biskup Limogesa Pierre-Antoine Bozo, nego prije svega različiti susreti i događaji. Za budućnost, svećenik Breynaert zna da će primanje i integracija novih katekumena biti važan zadatak. „Njihov put i njihova odluka da postanu kršćani izazov je za njihove obitelji i prijatelje u školi. Ali izazov je i za pastoral mladih i župe koje se moraju pripremiti za prihvat i integraciju“, nastavio je svećenik odgovoran za pastoral mladih. No, neće ostati na tome, jer već znamo da će broj mladih koji će biti kršteni 2025. godine „bez sumnje biti veći“ (katholisch.de; ika; fratellanza.net).