Lazar iz Betanije, brat Marte (vidi 29. srpnja) i Marije (vidi 22. srpnja), bio je Isusov dobar prijatelj. Isus je ove dvije sestre i brata povremeno posjećivao i oni su ga više puta ugostili.
Sveto pismo bilježi da je Isus uskrisio Lazara četiri dana nakon njegove smrti. Postoje samo legendarni izvještaji o tome što se dogodilo poslije. Priča se da su troje braće i sestara bili napušteni na moru s Marijom Magdalenom i drugim Isusovim sljedbenicima, ali su neozlijeđeni stigli na obalu Galije, gdje su radili kao misionari. Za Lazara legenda kaže da je postao prvi biskup Marseillea.
U njegovom rodnom gradu Betaniji postoji „Lazarov grob“ koji je potvrđivan još od 4. stoljeća. Govorilo se da je to grobnica u kojoj je Lazar bio pokopan četiri dana dok ga Isus nije vratio u život.
„Siromah Lazar“ još je jedan lik iz Biblije. On je u prispodobi suprotstavljen bogatašu koji se „odijevao u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio“. Riječ lazaret vjerojatno potječe od ovog Lazara.
U njemačkom govornom području postoji seoska izreka: „Ist Sankt Lazarus nackt und bar, gibt’s einen gelinden Februar.“ Spomendan svetog Lazara u katoličkom kalendaru je 17. prosinca (katholisch.de; fratellanza.net).