Kanadsku stranicu LifeSiteNews, koju kao izvor često koriste neki vjerski, ali i neki političko-ekstremnodesni i paravjersko-ultrakonzervativni portali, urednik vatikanskih medija Andrea Tornielli odavno naziva “ultrakonzervativnom”, “anti-Papa-Franjo” i antikoncilskom stranicom.
Prema stranici Snopes, koja se bavi provjeravanjem točnosti iznesenih medijskih tekstova, LifeSiteNews je “poznati distributer neistinitih podataka”. U svibnju ove godine Philip Pullella iz Reutersa ponovno je upozorio da je ta mrežna stranica “često platforma za napade na Papu [Franju]”.
Stranica je to s dominirajućim apologetskim i autoviktimizacijskim pristupom čiji se glavni urednik John-Henry Westen, prikriven tobožnjim “pro-life” stavom, ističe kao jedan od najupornijih i najistaknutijih podrivatelja Crkve, osobito sadašnjeg Rimskog biskupa. Westen je potpisivao gotovo sve peticije usmjerene protiv Pape i njegovih posinodskih apostolskih pobudnica, počevši od pisama protiv posinodske apostolske pobudnice Amoris Laetitia pa sve do onih protiv Sinode biskupa o Amazoniji.
U Hrvatskoj je Westen gostovao u listopadu 2016. godine na TradFestu gdje je predstavljen (VIDEO) kao suosnivač i glavni urednik LifeSiteNewsa koji je, kako su naveli, “prvi i najveći pro-life i obiteljski internetski portal”. Spomenuto je da portal ima 25 novinara diljem svijeta te je izražena nada da će “uskoro imati i novinara u Hrvatskoj”.
Stranica je poslužila, a i dalje služi, kao poligon za napade na Papu od strane bivšeg nuncija u SAD-u Carla Maria Viganòa. U ovom je slučaju poduprta i drugim paravjerskim stranicama [detaljnije u knjizi Il giorno del giudizio, A. Tornieli – G. Valente, 2018.].
Kao jedan od primjera Westenovog fundamentalističkog pristupa može se pogledati ispovijest (OVDJE) austrijskog “apologeta i obraćenika” Alexandera Tschugguela o krađi i bacanju kipića Pachamame u Tiber, u kojoj spomenuti mladić zajedno s Westenom intervju pun neistina i manipulacija započinje s “u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga”.
Uz stilski sličan apologetski i autoviktimizacijski pristup, kanadski LifeSiteNews i neki američki portali (npr. Catholic News Agency, EWTN, National Catholic Register) nerijetko dijele i nesrazmjerno ustupanje prostora onima koji se protive gotovo svim odlukama Sinode ili trenutnog Rimskog biskupa, odnosno gotovo svakoj promjeni u Crkvi: bilo da je riječ o smrtnoj kazni, pričesti za rastavljene i ponovno vjenčane u postsinodalnoj pobudnici Amoris Laetitia, prestanku prakse javnog prozivanja osoba kojima “treba uskratiti pričest” i drugih “heretika”, poštivanju sekularnosti države ili potrebi ljudske i pravne zaštite LGBT+ osoba, migranata i drugih. Sve to utječe na javno mnijenje vjernika i dovodi do ekstremizacije, polarizacije. Ugrožava se crkvenost.
Kao da smo se u razvoju crkvenog nauka zaustavili u nekoj godini, samo ne znamo u kojoj. Zato vrijedi podsjetiti na riječi teologa fra Tomislava Šagija-Bunića: “Mnogi zamišljaju da je uloga kršćana u životu jednog naroda nužno konzervativna, za beskompromisno čuvanje starog. To bi bilo točno kad bi kršćanstvo bilo samo jedna prirodna religija. Religijama je bitno da su konzervativne da sakraliziraju i čuvaju vrijednosti u obliku koji se brzo počinje ukrućivati. Kršćanstvo je, međutim, u najintimnijoj svojoj srži proročko i nezadovoljno s dosegnutim, ono uvijek teži prema boljemu, nikad mu nije dosta živo i autentično ono što je već ostvareno, jer uvijek može biti bolje i više. Kod nas u Hrvatskoj je takvo kršćanstvo, živo nemirno («Nisam donio mir nego mač!» rekao je Krist), slabo zastupano” (Crkva i domovina, KS, 1970.).
Papa Franjo nas poziva da “vratimo izvornu svježinu Evanđelja” i prenesemo je svima. Zahtijeva da se usredotočimo na esencijalno, na ljubav prema Bogu i bližnjemu, izbjegavajući način navještaja koji je “opsjednut neartikuliranim prijenosom mnoštva doktrina koje se pokušava nametnuti silom inzistiranja” (EG, 35). Umjesto toga, događa se da govorimo “više o zakonu nego o milosti, više o Crkvi nego o Isusu Kristu, više o Papi nego o Božjoj riječi” (EG, 38).
I nema potrebe da LifeSiteNews ima novinara u Hrvatskoj. Pa već ima više onih koji prevode njihov militantni, ekstremistički i autoviktimizacijski sadržaj, šireći ga upakiranog pod “vjerski” (fratellanza.net).