Ivan Pavao II. toliko se divio Louisu de Montfortu (Ljudevit Montfortski, 1673.-1716.) da je svoj papinski moto preuzeo od francuskog svećenika: Totus tuus („Sav tvoj“). Ljudevitova popularnost odjednom je porasla: sin bilježnika bio je jedan od 18 djece i odrastao je u jednostavnim okolnostima.
U dobi od 12 godina Ljudevit je otišao u isusovački zavod u Rennesu, gdje je njegov ujak radio kao župnik. Već je ovdje bio zapažen po svojoj pobožnosti i odanosti Mariji. Zatim je kao stipendist otišao u Pariz na studij u poznatom sulpicijanskom sjemeništu.
Godine 1700. Louis je zaređen za svećenika i poslan u Nantes. Nakon što mu je odbijena želja da ode u inozemnu misiju, u studenome te godine pristupio je Trećem redu dominikanaca.
Godine 1703. zajedno s Marie Louise Trichet utemeljio je zajednicu Kćeri Mudrosti koja je i danas posvećena njegovanju bolesnih osoba i školskom obrazovanju.
S papinim odobrenjem Ljudevit je putovao kroz Bretanju kao pučki misionar i osnovao mušku zajednicu za promicanje marijanske pobožnosti. Uz brojne himne i duhovne knjige, napisao je svoje danas najpoznatije djelo “Istinska pobožnost prema Mariji” 1712. godine. U njemu preporuča posvetu Kristu po Marijinim rukama kao način življenja milosti krštenja. Nije doživio da vidi objavljeno djelo – Ljudevit je umro 28. travnja 1716. Rukopis je ponovno otkriven tek 1842. i službeno potvrđen 1853. godine.
Danas red montfortanskih misionara djeluje u 33 zemlje i broji više od 760 svećenika i redovnika. Papa Pio XII. kanonizirao je Ljudevita 1947. godine. Njegov spomendan je 28. travnja (katholisch.de; fratellanza.net).