Luis Espinal Camps, poznat kao Lucho Espinal, (San Fruitos de Bages, Katalonija, 2. veljače 1932. – La Paz, 21. ožujka 1980.) španjolski isusovac. Završio je studij književnosti i antičkih jezika, licencirao filozofiju i teologiju, a zatim specijalizirao društvene komunikacije. Susret s bolivijskim biskupom Genarom Prata ponukao ga je da 1968. kao misionar ode u Boliviju, gdje je koristio sva sredstva koja su mu bila na raspolaganju: radio, TV, novine, kao i kinematografiju kako bi dao glas narodu kojega je zavolio. Svojim angažmanom pjesnika, novinara i kinematografa stekao je naklonost bolivijskog naroda osobito sudjelujući u socijalnim borbama za pravdu. Na primjer 1977., tijekom štrajka rudara, u znak podrške Espinal je štrajkao glađu.
U Europi je skoro pa nepoznat, no u Boliviji ga smatraju jednim od otaca utemeljitelja nacionalne kinematografije, upravo jer je koristio sredstva društvenog priopćavanja kako bi dao glas marginaliziranom narodu. Godine 1970. dobio je Bolivijsko državljanstvo. Utemeljio je tjednik “Aqui“.
Borac za socijalnu pravdu
Često je isticao kako želi dati na raspolaganje svoje sposobnosti intelektualca u službu naroda koji nije mogao ići naprijed jer je bio prignječen vojnom represijom i autoritetom gluhim na krik naroda. U prvom broju tjednika koji je izišao 1979. napisao je: “ni mi nismo [nažalost] narod, ali želimo biti njegovi glasnogovornici. Stoga trebamo preuzeti kulturu naroda, kojoj smo dužni, s njezinim ‘vrijednostima’ i ‘jezikom’”. Njegova blizina bolivijskom narodu pokazala se i na druge načine, kao ona da je kuću, u kojoj je živio sa subraćom, otvorio i dao je na raspolaganje mladim bračnim parovima.
Svirepo ubojstvo sa 17 hitaca iz pištolja
Iznenada je se sve promijenilo. Za vrijeme diktature generala Luisa Garcie Meza, navečer 21. ožujka 1980., izišavši iz kina gdje je bio kako bi recenzirao jedan film “Los desalmados” (hrv. “Bez duše”), o. Espinala su Mezini vojnici oteli, mučili i ubili sa sedamnaest hitaca iz pištolja. U zoru 22. ožujka njegovo je mrtvo tijelo pronađeno na ulici Chacaltaya. Espinal nije izazivao režim oružjem već Evanđeljem, njegova olovka i riječi bili su im opasna prijetnja, stoga ga je trebalo eliminirati kao znak svim drugim misionarima koji su imali slične nakane kao i Espinal.
Crvena nit – ubijen kad i Óscar Romero
Usuđujemo se kazati da postoji crvena nit koja veže smrti svećenika misionara na američkom kontinentu, osobito na području Srednje i Južne Amerike, a to su ubojstva onih koji se bore za narod koji im je povjeren, osobito za one najmarginaliziranije. Nije na odmet činjenica da je Espinal ubijen iste godine i istog mjeseca kad i sv. Óscar Romero u Salvadoru (24. ožujka 1980.), kojega je papa Franjo proglasio svetim i kojega Crkva danas slavi kao mučenika. Za o. Espinala službeno priznanje mučeništva od strane Crkve još nije došlo, no sjećanje na njega vrlo je živo među bolivijskim narodom. Njegovo ime nose brojne organizacije i kulturna udruženja, a bolivijska vlada je 22. ožujka odlučila proglasiti Danom nacionalne kinematografije.
Papa Franjo: Otac Espinal propovijedao je Evanđelje i to Evanđelje je nekima smetalo.
Prilikom posjeta Boliviji, 8. srpnja 2015., papa Franjo mu je odao počast posjetivši mjesto ubojstva, istaknuvši: “Zaustavio sam se ovdje kako bih vas pozdravio i osobito kako bih odao počast našem bratu, žrtvi interesâ koji nisu željeli da se bori za slobodu Bolivije. Otac Espinal je propovijedao Evanđelje i to Evanđelje je nekima smetalo. Stoga su ga eliminirali”.
Zanimljivo je da je križ kojega je bolivijski predsjednik poklonio papi Franji upravo djelo o. Espinala. Za kraj donosimo jednu njegovu poeziju:
Potakni nas, Gospode, da se odvažimo za nemoguće
jer unutar nemogućeg je tvoja milost i tvoja prisutnost:
ne možemo pasti u prazno.
Budućnost je enigma, naš put prolazi kroz maglu,
ali želimo nastaviti darivati se,
jer ti nas čekaš u noći, s tisuću ljudskih očiju preplavljenih suzama.
Fratellanza umana (23.03.2020.)
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.