Lažni prijatelji uvijek su tu u dobrim vremenima, a iznenada nestaju u lošim vremenima – o tome bi duboko razočarani Martin I. (649.-655.) mogao pjevati pjesmu.
Bez potvrde bizantskog cara izabran je 649. za rimskog biskupa. Njegovu inauguraciju obilježila je rasprava o monoteletizmu. Ovo je učenje tvrdilo da u Isusovoj osobi postoji samo jedna volja, i to božanska, a ne ljudska volja. Tog je mišljenja bio i bizantski car.
Međutim, Martin je to vidio kao dovođenje u pitanje pune Isusove ljudskosti i sazvao Lateranski koncil na kojem je osuđen monoteletizam. Car ga je zbog veleizdaje potom dao oteti u Konstantinopolis (današnji Istanbul), a nakon što je pretrpio brojna javna poniženja, prognao ga je u drevni grad Hersones na poluotok Krim (današnja Ukrajina) gdje je umro u izgnanstvu. Rimsko svećenstvo odjednom više nije htjelo imati ništa s Martinom i izabralo je još za njegova života nasljednika Petrova prijestolja, Eugena I. Martin je umro u progonstvu 16. rujna 655. godine. Proglašen je svetim, a slavi se 13. travnja (katholisch.de; fratellanza.net).