Foto: Međugorje © KNA
1981. započinje priča koja ovo mjesto na Balkanu pretvara u odredište milijuna hodočasnika. U svibnju je ovo mjesto bilo jedno od faza molitvene štafete za kraj pandemije. Nakana molitve bila je za migrante.
Debora Donnini, Vatican News
Rano je ljetno poslijepodne a u zabačenom mjestu, upravo na brežuljku Podbrdo, koje gleda na zaselak Bijakovići – danas u Bosni i Hercegovini – nekoliko dječaka i djevojčica počinju viđati svjetleću žensku figuru koju poistovjećuju s Djevicom Marijom. Bilo je to 24. lipnja 1981. godine. Od tada, u ovih 40 godina, odvijala se povijest Međugorja, u siromašnoj zemlji, u kojoj je tada bio komunistički režim. Šest dječaka i djevojčica, u to vrijeme vrlo mladih, govore o Marijinim ukazanjima koja će se predstaviti kao Kraljica mira. Poruka je u osnovi poziv na pomirenje i obraćenje.
Vremenom ovo udaljeno mjesto na Balkanu postaje sve više i više poznato u svijetu, s milijunima hodočasnika koji tamo odlaze svake godine. S dugim redovima ljudi za ispovijed i posjećenim euharistijskim adoracijama. Mnogo je priča o obraćenjima o kojima govore i poznate osobe, primjerice iz svijeta zabave ili sporta. Četrdeset godina, dakle, obilježenih hodočašćima, porukama, obraćenjima, zbližavanjem sa sakramentima, čuđenjem, pa i pitanjima. I ne može se uteći pogledu da u Međugorju za neke započinje, a za druge nastavlja, povijest vjere s plodovima koji su se očitovali u promjeni života, pa i onih udaljenih.
Istražno povjerenstvo
Radi pojašnjenja, Benedikt XVI. je 2010. godine htio međunarodno istražno povjerenstvo u okviru Kongregacije za nauk vjere, sastavljeno od 17 kardinala, biskupa, teologa i stručnjaka, pod predsjedanjem kardinala Camilla Ruinija. Rad je trajao četiri godine na kraju kojega je završno Izvješće, nikad službeno objavljeno, dostavljeno papi Franji.
Glede Međugorja, odgovarajući na pitanje na povratnom letu iz Fatime u svibnju 2017. godine, Papa je podsjetio da “sva ukazanja ili navodna ukazanja pripadaju privatnoj sferi”, te da ona “nisu dio redovitog javnog učiteljstva Crkve”. Također je podsjetio na rad Istražnog povjerenstva koji je razlikovalo tri aspekta. “U prvim viđenjima, kada su [‘vidioci’] bili djeca, izvještaj manje-više kaže da moramo nastaviti istraživati. U vezi s navodnim trenutnim ukazanjima, izvještaj iznosi svoje sumnje” i “treće – rekao je Papa – stvarna srž izvješća Ruini je: duhovna činjenica, pastoralna činjenica, ljudi koji tamo odlaze i obraćaju se, ljudi koji se susreću s Bogom, koji mijenjaju život … Za to ne postoji čarobni štapić a ta duhovno-pastoralna činjenica ne može se poreći”.
Briga o hodočasnicima
Snažna je potom pažnja na pučku pobožnost koju često očituje Papa. Franjo je 2018. godine poljskog nadbiskupa Henryka Hosera imenovao apostolskim vizitatorom s posebnim ovlastima za župu Međugorje: bila je to isključivo pastoralna zadaća, u kontinuitetu sa slanjem posebnog izaslanika Svete Stolice za župu Međugorje, što je također povjereno umirovljenom nadbiskupu Hoseru a što je prethodne godine i zaključeno. “Slanje apostolskog vizitatora – objasnio je Vatikanski tiskovni ured – ima za cilj osigurati stabilnu i kontinuiranu pratnju župne zajednice Međugorje i vjernika koji tamo hodočaste, čije potrebe zahtijevaju posebnu pozornost”.
Još jedan znak pozornosti bio je sljedeće 2019. godine, kada Papa Franjo odlučuje odobriti hodočašća u Međugorje, koja od tog trenutka mogu službeno organizirati biskupije i župe i više se ne moraju odvijati samo u “privatnom” obliku kao ranije.
Molitva i susret
Čini se da je osjetljivost za one koji odlaze na ovo mjesto upravo i poruka koju je Franjo prošle godine poslao sudionicima Festivala mladih koji se u Međugorju održava već 30 godina, u kojem ih je pozvao da “otkriju drugi način života, različit od onoga što nudi kultura privremenoga”. Biti s Gospodinom, kaže Papa mladim ljudima, zapravo daje smisao životu.
Još jedan nedavni događaj uključivao je župu posvećenu svetom Jakovu u Međugorju: ovo mjesto odabrano je kao stanica u takozvanom “maratonu” molitve, po želji Pape Franje, za kraj pandemije i nastavak aktivnosti. Ta molitvena “štafeta” prošlog svibnja uključivala je 30 marijanskih mjesta u svijetu, a prenošena je na vatikanskim medijima. 15. svibnja bio je dan kada je recitacija krunice predvođena upravo u ovom gradu u Bosni i Hercegovini, s posebnom nakanom na migrante.
Treba imati na umu da ni imenovanje nadbiskupa Hosera ni odluka o hodočašćima ne ulaze u doktrinarna pitanja koja se odnose na autentičnost priče šestero “vidjelaca” o onome što se događalo počevši od lipnja 1981., a što još nije zaključeno. Ono što izlazi na vidjelo jest da se Međugorje sve više konfiguriralo kao mjesto kršćanskog okupljanja: mjesto susreta, mjesto gdje se živi marijanska pobožnost te za mnoge, tijekom godina, mjesto povratka Gospodinu (vatican news; fratellanza.net).