Foto: © Uni Bonn
Prva transplantacija svinjskog srca u ljudsko tijelo medicinska je senzacija – a ujedno postavlja i etička pitanja. Bonski moralni teolog Jochen Sautermeister daje svoju ocjenu u intervjuu za KNA.
Raphael Rauch | KNA
Jochen Sautermeister (47) profesor je moralne teologije na Katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Bonnu. Već deset godina vodi istraživački projekt o ksenotransplantaciji. U intervjuu daje ocjenu prve u svijetu transplantacije svinjskog srca u ljudsko tijelo.
Pitanje: U SAD-u je ljudskom biću prvi put presađeno genetski modificirano svinjsko srce. Kako to ocjenjujete?
Sautermeister: Bilo je samo pitanje vremena kada će se to dogoditi. Istraživanja na tom polju traju desetljećima. Ovo je veliki uspjeh i važan korak za medicinu. To bi moglo biti usporedivo s prvom transplantacijom srca s čovjeka na čovjeka prije više od 50 godina. Danas znamo da transplantacijska medicina pomaže mnogim ljudima. U načelu, ne vidim zamjerke. Radi se o spašavanju života.
Pitanje: Pacijent u SAD-u očito je prije operacije izjavio da je to za njega pitanje života i smrti. S etičkog stajališta, postoje li razlozi da se ne odobri transplantacija svinjskog srca?
Sautermeister: Budući da je pacijent donio informiranu odluku i da je tu odluku donio svojom slobodnom voljom, radi se o stanju poznatom kao “informirani pristanak”. Time se ostvaruje njegovo pravo na autonomiju pacijenta. Iz perspektive života i svijeta, dobro je da su supruga i obitelj pacijenta također pristali na operaciju. Takvo prihvaćanje svakako pomaže pacijentu, ali i cijeloj obitelji, da se nosi sa situacijom.
Pitanje: Je li pacijent ljudski zamorac? Ne znamo koliko je uspješna transplantacija.
Sautermeister: Bio bih vrlo suzdržan prema tom terminu. Da bi se takve medicinske intervencije mogle provesti, potrebne su dugogodišnje pretkliničke studije, uključujući i životinjske modele. To je propisano i zakonom. Postoje također standardi za pretklinička ispitivanja u slučaju ksenotransplantacije, koji su kriteriji uspješnosti i kvalitete potrebni za transplantaciju svinjskih srca neljudskim primatima prije uporabe na ljudima. Takav pokušaj liječenja može biti medicinski opravdan samo ako su prethodne studije uspješne.
Tome se pridodaje i ekstremna situacija pacijenta: on je kritično bolestan i nije imao izglede za donatora ljudskog srca. Za njega je transplantacija svinjskog srca bila posljednja prilika, da tako kažem. S obzirom na nadolazeću smrt, u perspektivu se stavlja neizvjesnost kako će se postupak odvijati. To je bio slučaj i s prvom transplantacijom srca s čovjeka na čovjeka prije 54 godine.
Pitanje: Kakva je razlika dolazi li srce od svinje ili od umrlog ljudskog bića?
Sautermeister: Prije svega, odlučujuće su šanse za medicinski uspjeh: Koje je srce kompatibilno s organizmom primatelja organa? Nije svako ljudsko srce fiziološki prikladno za transplantaciju. Međutim, ako se govori o prikladnosti, ljudsko srce je fiziološki prikladnije od svinjskog. Dodatni problem je što nema dovoljno odgovarajućih organa donatora, a raspodjela organa nije uvijek pravedna zbog oskudnih resursa.
Postoji i psihološki aspekt: psihološka integracija novog srca u vlastiti identitet također igra ulogu. Što za primatelja organa znači ako mu je ugrađeno ljudsko ili životinjsko srce? Ovo nisu beznačajni ni sociokulturološki ni religijski aspekti s obzirom na društveno-kulturnu prihvaćenost.
Pitanje: A etička komponenta?
Sautermeister: Etički je također relevantno pitanje mogu li se uz ksenotransplantaciju sa životinja na ljude prenijeti određeni uzročnici bolesti, posebice određeni virusi protiv kojih ljudski imunološki sustav nije dobro zaštićen i koji se također mogu prenijeti s primatelja organa na druge ljude. I ovdje se ulažu znatni istraživački napori kako bi se rizik sveo na najmanju moguću mjeru – iako se ne može isključiti određena preostala nesigurnost.
Pitanje: Uklanja li nova vrsta transplantacije granicu čovjeka i životinje?
Sautermeister: Ne. Ali raspravljamo o takvim pitanjima: mijenja li se ljudsko biće značajno kao rezultat takve ksenotransplantacije? Ili će to stvoriti hibrid čovjeka i životinje u smislu novih živih bića? Ali ne vidim nikakve znakove ovoga.
Pitanje: Koje granice treba imati ksenotransplantacija?
Sautermeister: Više ne bi bilo etički opravdano da se biološka granica između ljudi i životinja prijeđe ili jasno zamagli. To bi bio slučaj, na primjer, kada bi nastali hibridi čovjeka i životinje – utjecajem i promjenom zametne linije, odnosno ljudske jajne stanice i spermija. Može se reći da postoji moralna granica tamo gdje bi gdje identitet čovjeka i praktično samorazumijevanje ljudskih bića bili narušeni ili ugroženi. Tada se ne bismo mogli moralno orijentirati s tim novim stvorenjima. Druga granica je gdje bi se prekršila dobrobit životinja i načelo proporcionalnosti.
Pitanje: Ima li utemeljenja za nadu da bi ksenotransplantacija mogla nadoknaditi ogromnu potrebu za doniranim organima – i tako zaustavila kriminalnu trgovinu organima?
Sautermeister: Ako se bolje pogleda, mora se reći da su u pitanju organi i tkiva koji su vrlo različiti. U tom pogledu, ovdje se mora napraviti razlika. Što je interakcija između životinjskog organa i ljudskog organizma složenija, to postaje teže. Stoga bih bio oprezan kada bih se brzo nadao takvoj široko uspostavljenoj medicinskoj praksi.
Osim toga, postoje i drugi smjerovi u biomedicinskim istraživanjima za otklanjanje nedostatka organa, na primjer u području uzgoja tkiva i organa. Ali ovdje je još dug put. Jedno je jasno: što se nedostatak organa bolje može sanirati na medicinski izvediv i etički odgovoran način, to će se kriminalna trgovina organima više suzbijati.
Pitanje: Prošla su vremena kada čovječanstvo sebe može neuopitno gledati kao krunu kreacije. Što je sa svinjom s etičkog stajališta?
Sautermeister: Etika o životinjama raspravlja o pitanju: Je li etički opravdano uzgajati životinje jedino u svrhu proizvodnje organa? Napori prema ksenotransplantaciji trebali bi se provoditi samo dok ne postoje druge terapijske metode za dobivanje donorskih organa koje su medicinski barem jednako dobre, dostupne za proizvodnju i etički opravdane. Ali ovdje je još dug put.
Pitanje: To znači?
Sautermeister: Vrlo je dobro da je osjetljivost na inherentnu vrijednost životinja porasla tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Važno je razmotriti aspekt dobrobiti životinja i načelo proporcionalnosti u smislu zaštite životinja. Ali sve dok se svinja, naravno, jede i koristi na drugi način, ne vidim uvjerljiv razlog za odbijanje ksenotransplantacije. Ovdje možete vidjeti kako se životinjska etika može ugraditi u druge etičke aspekte i društvene prakse. U slučaju monoteističkih religija, ljudski život ima prednost u odnosu na život životinje zbog načela zaštite života i isticanja pažljivog i odgovornog odnosa prema životinjama (KNA).